Umberto Piasevoli, kolumnist ZDNews.hr portala Foto: Zadarski List
Dragi moji sportski zaljubljenici,
Ni slutio nisam da ću ovu uvodnu kolumnu, bar u početnom djelu, posvetiti utakmici Zadar-Cibona, odigranoj u četvrtak (29. prosinca 2011.) u dvorani Krešimir Ćosić, koju je Zadar, na opće iznenađenje dobio rezultatom 90-89 u dramatičnoj završnici. Audio snimka u tren je preplavila ovaj virtualni svijet, snimka u kojoj se čuje kako sam ja u ulozi stručnog sukomentatora, u žaru prijenosa napravio gaf, izustivši u eter i poneku neprimjerenu riječ.
Tijekom prijenosa pokušavam dočarati utakmicu svima koji nas slušaju, rabiti košarkaški rječnik koji mogu svi razumjeti, prenositi događaje na terenu ali i ono bitno, pokušati se staviti i u ulogu trenera i slušateljstvu dati i osobnu procjenu kako bi reagirao u taktičkom smislu.
Komentari na spomenuti audio snimak, ipak su u velikoj većini bili pozitivni, uvažena je moja isprika, a većina se slaže da je prijenos reportera Željka Kapelarija i mene, bio pun emocija, dinamike i sve samo ne monoton. Hvala im na tome.
Zbog čega ovakav uvod?
Odgovor je jednostavan: Zadar doista u sebi nosi košarkaški gen,koji se može prividno skriti i zagubiti,ali dovoljna je mala iskrica da ponovno plane ta pozitivna atmosfera. Naravno da ni jedna pobjeda kao ni jedan poraz ne može uljepšati ili pokvariti sliku realnosti u kojoj se danas zadarska košarka nalazi,ali lijepo je znati da ovaj grad voli košarku i da mu je stalo do nje. Svaka kriza je nudila samo dva rješenja: potpunu propast ili renesansu.
Teško je i danas shvatiti i prihvatiti činjenicu da Zadar igra A1 ligu, da igra samo jednu utakmicu tjedno, da nema europskih protivnika. Napravljene su strahovito velike greške koje još više bole jer su preskupe. Korjenite promjene i rezovi su nužni, nešto je započeto, neke stvari tek čekaju. Ono što mora biti konstanta je rad sa mlađim igračima. Zadarska škola košarke je stalno i po broju djece i po kvaliteti rada zasigurno u vrhu Hrvatske i predstavlja kvalitetnu bazu za kasniju nadogradnju u klupskim selekcijama. Možda se neće svi složiti, ali mi naših dragulja imamo, neki su nažalost i otišli (neću namjerno danas spominjati imena), ali svaki ozbiljan klub koji nije financijski moćan kupovati kvalitetne igrače, mora potrošiti bar 30% godišnjeg proračuna na vlastiti omladinski pogon.
U ovo blagdansko vrijeme, kada jedni drugima želimo sve najbolje, poželimo i ljudima koji vode klub sve najbolje, mnogo mudrosti, strpljenja i povratak u ABA ligu već iduće sezone. Sam rezultat u dosadašnjem dijelu sezone je uspješan za oba naša kluba u A1 ligi, poželimo im dobar nastavak sezone.
