Dino Perović, Zdenko Mičić i Tonči Jerak Foto: KKZD

U svojim inauguracijskim govorima čelni ljudi kluba su kupovali simpatije razdragane navijačke mase razbacujući se izjavama u kojima su najavljivali konačni obračun sa ranim poslijepodnevnim počecima utakmica obećavajući im Prime Time na Višnjiku za cijelu obitelj,jednom riječju nudili su večernje spektakle za pamćenje,ne zaboravljajući usput oblatiti sve svoje prethodnike zbog sramotnih termina kojima je ubijan interes za košarku u ovom gradu. Nisu ni slutili da je najlakše voditi klub i davati obećanja u vruće litnje doba, jer laži izgovorene za stolom smještenim u dubokom hladu restorana "Basket" navijačima legnu bolje od bilo kojeg osvježavajućeg napitaka ponuđenog na temperaturi od +35. Što se od tada promijenilo, apsolutno ništa...Naime obećanja koja su tada dali, i sva ona zaklinjanja da će napokon pokazati zube i pomesti sve koji stanu na put toj ideji, rastopila su se poput kocki leda u toj istoj ljetnoj Coca-Coli.

Po tko zna koji put Trust mozgova iz grada košarke, umjesto da bude avangarda koja će iznalaziti rješenja za spas sporta kojega je ovaj grad i iznjedrio,uspio je izigrati one najvjernije i unatoč svoj sili obećanja,iznova odredio termine od kojih se kao u najstrašnijim horrorima ježi koža i diže kosa na glavi svakom zaljubljeniku loptanja pod obručima(N.L.B i Eurocup). No i pored tog nakaradnog termina čija je jedina svrha bila onemogućiti dolazak u dvoranu velikom broju istinskih pristaša ovog sporta, uspjeli smo nekako izgurati zimu, i dane u kojima se mrak srećom vrlo brzo navlačio nad svodom dvorane, i sa nestrpljenjem smo očekivali proljeće,nadajući se da će oni koji odlučuju o svemu i svačemu konačno doživjeti evoluciju i shvatiti da se na vlastitim pogreškama najbolje uči. Ali ni od toga opet ništa...

Ulaskom u Hrvatsko prvenstvo čak i oni skromnijeg općeg znanja mogli su na osnovu nekog stečenog životnog iskustva predmnijevati da osim što ulazimo u doba kad se kazaljke na satu pomiču 1 sat prema naprijed, ulazimo i u godišnje doba u kojemu svaki slijedeći dan biva sve duži i duži, i da će ti idiotski termini svakom nadolazećom utakmicom postajati sve neprihvatljiviji. Ipak je javna tajna da ovaj sport i sunčano popodne nikada nisu činili idealan spoj. Svi oni koji pošteno zarađuju svoju plaću, radeći za razliku od nekih i u poslijepodnevnim satima(škole,trgovine,plus sva sila učenika) očekivali su da će se netko u klubu pobrinuti i za njihove jade i sjetiti se da pomakne početak utakmica iza 20 h, nebi li i njima omogućio nesmetano praćenje utakmica voljenog kluba. Međutim smetnuli su sa uma da je ovo ipak jedan klub u kojemu obitavaju neka čudna stvorenja koja su postala svrha sama sebi,i gdje su vlastiti interesi odavno zamijenili ljubav koja ga je održavala godinama,pa zaboravljaju i puno važnije stvari,(kao na primjer poslati predstavnika na izvlačenje parova kupa, koji im kao puno znači,a uz to nosi i ime po legendarnom košarkašu u kojega će se svi bez problema zakleti),tako da ih ovaj propust ne bojte se, uopće neće izbaciti iz kolosijeka.

Iako pravila ovog takmičenja jasno nalažu svakom domaćinu da prije izvlačenja parova povjereniku natjecanja prijavi početak odigravanja utakmica u svojim dvoranama,nemojte za svoje probleme tražiti krivce među onima koji to nikad nisu, jer sve one otrovne strelice koje budete upućivali u tom pravcu,elegantno će skrenuti ka Radiću, Biliću, Cvitkoviću i ostalim zaštitnicima koje su poput bedema godinama gradili, i iza kojih su se vješto skrivali,štiteći vlastiti nerad i neznanje. Bez srama će optužiti sve od reda samo da bi kao uvijek elegantno oprali ruke od svega. A što će tek biti kada se državna dalekovidnica uključi u sav ovaj putujući cirkus,a već je najavila dolazak na vječiti derbi sa terminom za sada samo pola sata ranijim od klupskog(17:30). Približavanjem ljeta i upadanjem u satnice nekih drugih sportova, moglo bi se opet dogoditi da se navijači sa šugomanom ispod ruke, umjesto na bazen na Kolovarama, upute prema Višnjiku,pogledaju utakmicu, nakon nje se okupaju, ali ovaj put u zatvorenom bazenu,popiju piće i još uvijek debelo prije zalaska sunca dođu doma.

Svjedoci smo kako nas generalni manager svakodnevno bombardira izjavama o teškim vremenima u kojima se treba paziti na svaku kunu. Da se držao te devize od svog dolaska i da ga je proganjala misao kako usuti što više love u klupsku blagajnu kojom odavno paučina dominira,onda bi se kao lav borio za svakog posjetitelja sa plaćenom ulaznicom, na način da se utakmice bar radnim danom odigravaju u vrijeme koje najviše odgovara većini građana ovoga grada, a ne njemu i privilegiranoj suiti. Siguran sam da se utakmice igraju iza 20 sati da bi se već na početku sezone prodalo bar 100 pretplatničkih karata više, i da bi pored svog ovog jadnog posjeta, po svakoj utakmici bilo još stotinjak posjetitelja više sa plaćenom ulaznicom,a kada se sve to zbroji dobije se 200-tinjak prodanih karata više po utakmici,koje pomnožene sa minimalnom cijenom od 30 kuna kada umnožimo sa tridesetak utakmica u sezoni,daje iznos od nekih 150.000 kuna,a to je svota koja je debelo veća od one koju ju je većina uglednih članovi Upravnog Odbora uspjela zadnjih sezona ubaciti u klupsku blagajnu,i vjerujte mi nije zanemariv iznos, jer bi bio sasvim dostatan za godišnju plaću bar jednom od pustih direktora u klubu a i pokojem njihovom pomoćniku.

Kada Predsjednik kluba, generalni manager i članovi U.O.budu razmišljali kako na ovaj, ili masu sličnih načina, napuniti klupsku blagajnu,onda će i njihovo sudjelovanje u funkcioniranju kluba biti sasvim opravdano,inače će ostati zapamćeni samo po šteti koju svojim prisustvom nanose,jer ne uspijevaju pronaći sponzora niti za one puste ulaznice koje podijele rodbini i prijateljima. Potez sa kojim bi u ovim bremenitim vremenima pokazali bar mrvu volje da sami žele zaraditi vlastitu plaću,(za početak ako treba i sa pomakom termina odigravanja utakmice), naišao bi na puno veće simpatije kod izvarane mase navijača nego vječna prošnja pred onom kamenom palačom na Narodnom trgu.