Vrijeme istječe za mladu Silvanu Novak. Strašna dijagnoza – akutna mijeloična leukemija u uznapredovaloj fazi – daje joj tek nekoliko tjedana života, najviše mjesec dana. Silvana je za svoju bolest doznala usporedo s trudnoćom.

Liječnici su joj savjetovali da pobaci. Nije željela. Preuzela je rizik i pobijedila: rodila je zdravog dječačića. Ne dobije li ovu bitku – za koju joj je potrebno 220 tisuća eura jer joj jedinu nadu daje liječenje u inozemstvu – njezin jednoipolgodišnji sinčić Leo ostat će bez majke.

Ta je 35-godišnjakinja iz Varaždina potkraj kolovoza 2007. doznala da je trudna.

– Uh, bili smo sretni, jako. Doduše, znali smo da će biti problema. Radila je na određeno vrijeme i pretpostavljali smo da joj neće produljiti ugovor. Ma, nije nas bilo briga, željeli smo to dijete – kaže Silvanin suprug Silvijo.

I čistačice znale nalaze
Svakog dana putuje iz Varaždina u Zagreb posjetiti suprugu u bolnici na Rebru. Razgovarali smo, a on je gledao na sat. Silvana ga čeka.

Početak trudnoće bio je školski: bez mučnina, bez umora. U sreći su uživali manje od dva mjeseca. U 12. tjednu trudnoće, na rutinskoj kontroli krvne slike – u tvrtki – zabilježili su blag pad trombocita. Nakon dva tjedna trombociti su bili prepolovljeni. Liječnici su znali da se nešto događa, no nisu mogli utvrditi što. Trenutak kad su joj liječnici iz zagrebačke bolnice Merkur kazali što je, izmaknuo joj je tlo pod nogama.

– Mijelodisplastični sindrom – kaže Silvijo. Liječnici su bili izravni. Savjet je glasio: hitan prekid trudnoće.

– Razumijem ja njih – nastavlja Silvijo te u istom dahu dodaje:

– Ali to nije dolazilo u obzir. Znao sam, izgubi li dijete, izgubit ćemo i nju. Plakala je po cijele dane. “Ne mogu se odreći djeteta”, ponavljala je – govori Silvijo, zašuti pa okrene glavu u stranu. Malo dođe k sebi i nastavi:

– Nije mogla zavezati cipele. Kad bi se počela saginjati, vidjela bi svoj trbuh i raspala se od plača. Govorila je: “Kao da dijete gledam u oči. Kako ga mogu gledati u oči i onda dati ubiti?”

– Bio je 13. studenoga, hladno, maglovito jutro. Ja sam je uzeo pod ruku, onako slabu. Idemo od vrata do vrata. U Petrovoj nas primaju. Saslušali su nas i kazali: – Jako hrabro – govori Silvijo.

Odlučili su: ići će dan po dan. Tako su razmišljali i liječnici. Gura se, svaki dobiveni tjedan je važan, svaki dan se broji. Doguraju li do 28. tjedna, šanse za preživljavanje su velike.

– Na odjelu je vladala prava navijačka atmosfera. Svi, ama baš svi, od čistačica do liječnika, znali su koliko trombocita ima toga dana – smije se Silvijo.

Preporuka Borisa Labara
A mališan – dali su mu ime Leo – rastao je i razvijao se kao iz udžbenika. Zvali su ga “mali štreber”. Čak je i Silvana bila u remisiji.

– Znao sam je pokupiti, pa bismo pobjegli iz bolnice. Silno je željela do najbližeg dječjeg dućana, kupiti nešto za bebu – priznaje Silvijo.

Leo je na svijet došao u travnju 2008. No, opet je sreća kratko trajala. Stanje joj se pogoršavalo, nekoliko je puta bila hospitalizirana po tri mjeseca.

– Nije vidjela ni njegov prvi korak, nije čula ni njegovu prvu riječ. A rekao je “mama” – kaže Silvijo. Uza sebe ima fotoaparat i kameru. Snima, pa pokazuje supruzi koja je sad u bolnici na Rebru. Iako imaju sve riječi hvale za liječnike, nikako se nije moglo naći donora za transplantaciju.

– Cijelo vrijeme iz Zavoda za tipizaciju tkiva uvjeravali su nas da pretražuju svjetski registar davatelja koštane srži – kaže tata i dodaje:

– Silvanina šogorica doktor je genetike na institutu klinike medicinskog fakulteta u Hannoveru. U dva dana tamo su pronašli nekoliko potencijalnih davatelja i nekoliko davatelja matičnih stanica iz umbilikalne krvi. Pokazali smo rezultate pretraživanja predstavnicima Zavoda. Komentar docentice sa Zavoda bio je: “I što bih ja sad s tim trebala raditi?” Bili smo u najmanju ruku užasnuti – ljutit je Silvijo.

Silvana je ipak dobila preporuku liječnika Borisa Labara za liječenje u inozemstvu, i to za transplantaciju matičnih stanica iz pupkovine.
 HZZO je tražio neka objašnjenja i još ne odgovara.

– Vrijeme istječe. Postoji troje ljudi – po jedan u New Yorku, Italiji i na Tajvanu – koji bi mogli Silvani spasiti život – kaže Silvijo.

Malom Leu ne nedostaje ljubavi – pružaju mu je tata, bake i djedovi. Ali, budi se noću i zove mamu. Premalen je i ne shvaća gdje je, ali shvaća da mamu uvijek, kad je vidi da plače, treba zagrliti.

Transplantacija srži i terapija stoji 220.000 eura, a novac se može uplatiti na žiroračun 2340009-1510407522 otvoren u Privrednoj banci Zagreb d. d.

Silvani možete pomoći i uplatama na devizni račun, a podaci su sljedeći:

HR42 2340 0091 5104 0752 2
PRIVREDNA BANKA ZAGREB D. D.
10000 Zagreb, Račkoga 6, Croatia
SWIFT CODE:PBZGHR2X

Kontakt | Impressum | Marketing | ZadarSport

Copyright © ZDNews.hr. Sva prava pridržana.