Što god je moglo poći krivo, pošlo je. A sve je počelo tako obećavajuće. Euforija, nova dvorana, nikad veći proračun, velika očekivanja i velika obećanja od strane čelnih ljudi kluba. Više od dvije tisuće prodanih godišnjih pretplata. Cilj samo jedan - Euroliga.

Četiri mjeseca kasnije, tri otpuštena američka igrača, dva trenera, porazi od posljednjeplasiranih momčadi, peto mjesto na tablici, FinalFour - nemoguća misija. Isti ljudi i dalje sjede na svojim pozicijama u klubu, skrivaju se od svojih najvjernijih navijača i štite se interventnom policijom.

U isto vrijeme šalju proglase u kojima traže od tih istih navijača bezrezervnu podršku i priznaju da bez njih ne mogu. Kako kukavički, licemjerno i nemoralno. Vjerni Tornado, navijači koji prate svoj klub na svim gostovanjima, sami to financiraju, ulažu trud, svoje dragocjeno vrijeme, samo iz jednog razloga - ljubavi prema gradu i klubu, nije zaslužio ovakav odnos.

Draga gospodo direktori, ako već niste našli malo časti i ljudskosti u sebi pa izašli pred navijače i suočili se sa svojom nesposobnošću, trebali ste to napraviti jer ste za to plaćeni. Financirate se velikim dijelom iz gradskog proračuna kojega punimo upravo mi, navijači. Mi koji navijamo iz čiste ljubavi i još vam za to plaćamo. Vaše plaće su tajne, velike i nezaslužene.

Vi za vaše poslovne promašaje nikome ne odgovarate. Ne odgovarate nikome ni za to što ste srozali ugled našeg kluba na najniže grane. I još ste za to jako dobro plaćeni. Trebali ste izaći pred navijače jer ste bez njih bespomoćni, zbog njih se ovaj grad zove grad košarke, a ne zbog vaših zasluga u dalekoj prošlosti.

Pod pritiskom, otpušta se još jedan trener i nudi se spasonosno rješenje. Veliko trenersko ime, Zmago Sagadin, koliko god bio kompetentan i sposoban, ne može vratiti vrijeme. Posao koji ga čeka je težak i iziskuje veliki trud i vrijeme, a vremena više nemamo. Imati će navijačku podršku, nadamo se da će svoj dio posla uspješno odraditi, ali problemi time neće biti riješeni, samo će opet biti gurnuti pod tepih.

I dalje predsjednik kluba ostaje volonter kojem je ovaj posao još jedan u nizu. Umjesto da nam je na toj funkciji školovani menadžer koji će znati zaraditi novce i privući velike sponzore. I dalje nam je na mjestu sportskog direktora i generalnog menadžera čovjek koji ima 72 godine. Čovjek koji je bio igračka legenda ovoga grada i kao takav puno mu dao, ali ne želi priznati da je vrijeme da se povuče.

I dalje nam je direktor marketinga osoba koja vjerojatno ne zna što je zapravo marketing. KK Zadar je tako veliki brand da bi pravi marketinški stručnjak znao na njemu jako puno novaca zaraditi. Ovo je samo vrh ledenog brijega. Rad u omladinskom pogonu, proizvodnja mladih igrača, treneri u tim uzrastima, zaslužuju posebne prosvjede i posebnu kolumnu.

Tornado je jasno iznio svoje zahtjeve, odlazak predsjednika, svih direktora i trenera. Samo jedan zahtjev je ispoštovan. Otišao je trener, čovjek koji je zapravo bio najmanje kriv, svjesno žtrvovan. Stručnjaci u klubu su mogli znati da ovako vrućoj stolici nije dorastao, pogotovo ne u ovoj situaciji.

Još jedna njihova 'žrtva' u čijoj biografiji će ostati zauvijek upisano da je bio trener KK Zadar dva mjeseca i da je napustio klupu zbog pritiska navijača. Denis Pleslić, oprosti.

Možda gospodin Sagadin napravi čudo i spasi nam sezonu. I usput spasi i ovu vodeću garnituru koja će i dalje voditi unutar kluba svoje privatne ratove, biti nesposobna i nekompetentna i prvom prilikom koja im se pruži uništiti sav njegov trud.

Za kraj molba, za sve vas, dragi navijači: ne odustajte u svojim zahtjevima! Dajmo podršku treneru ako je zasluži, ali samo da nam spasi klub, ne i nesposobnu upravu. Vi koji navijate iz ljubavi, vi ste KK Zadar, oni su plaćeni i prolazni, neka odu.