Košarkaši Zagreba - pobjednici Kupa Krešimira Ćosića 2008. Foto: kk-zagreb.hr

Završeno je 17. izdanje Kupa Republike Hrvatske u košarci koji od 1998. godine nosi ime legende hrvatske i svjetske košarke Krešimira Ćosića.

Završnicu ovogodišnjeg natjecanja organizirao je KK Zagreb CO u svojoj dvorani Trnsko i osvojio prvi trofej u povijesti kluba pobijedivši prvo u polufinalu Zadar, a potom u finalu i gradskog rivala Cibonu.

Na prvi pogled jedna lijepa sportska sličica. Mlada momčad Zagreba, bez stranaca u ekipi, predvođena odličnim Vladovićem, Tomićem i Simonom pred svojim navijačima osvaja prvi trofej u povijesti kluba. No, ne bi Hrvatska bila Hrvatska kada bi sve bilo tako jednostavno.

Nema nikakvog smisla niti koristi više raspravljati o stanju u Hrvatskoj košarci. I vrapcima na grani je više jasno da je ono katastrofalno i da se neće mijenjati dok god su na vlasti određeni ljudi koji upravljaju košarkom kao lutkom na dječjoj predstavi.

Posve je jasno da jedan novinski ili internet članak ili eventualno kakva tv ili radio emisija neće promijeniti stvari, no nakon ovako smiješnog natjecanja kakav je bio kup, dužni smo osvrnuti se na neke stvari.

Prvo. Zadarskim je navijačima zabranjen ulaz u dvoranu. Priče da nema karata i slične nebuloze koje smo proteklih dana slušali iz metropole su besmislice. Znalo se jako dobro da zadarski navijači namjeravaju u velikom broju pohoditi završnicu kupa ali iz nekog tajanstvenog razloga Zadrani karte nisu dobili.

Rasprodano? Svjedoci u dvorani će potvrditi da je bilo slobodnih mjesta, a sramotno je da se jedinim pravim košarkaškim navijačima u Hrvatskoj nije omogućilo barem pedesetak karata.

Polufinalna utakmica Zagreb-Zadar. I najobičnijem košarkaškom laiku jasno je da je suđenje bilo dirigirano, a po čijem su nalogu sudili gospoda Muhvić, Radović i Anzulović možemo samo nagađati.

Apsolutno sve sudačke odluke išle su u korist domaćina, a neke od tih bile su toliko banalne da je cijela situacija postala smiješna. Možda se i ne bi trebalo ljutiti na dotičnu gospodu, samo se jednostavno dobro nasmijati.

Vrlo dobra momčad Zagreba u svakom je slučaju zaslužila poneku veliku pobjedu ali ne na ovakav način. Upravo je zbog tih mladih igrača, ne samo Zagreba nego i ostalih klubova, šteta što je ovo natjecanje, kao i cijela hrvatska košarka, postalo lakrdija.

Završnica kupa koji nosi ime po jednom od navjećih svjetskih košarkaša u povijesti dovedena je do toga da kod ljudi izaziva sa smijeh i žaljenje nad hrvatskom košarkom.

I samo finale je bilo čudno. Djelovalo je kao da je unaprijed poznat pobjednik. Ciboni Kup Krešimira Ćosića ionako ništa ne znači. Zašto? Cibona ima mnogo trofeja, jedan kup više manje svejedno je. Ionako su najvažniji samo novac, bodovi i Euroliga.

Ostali manji klubovi počevši od Zagreba puno više žele taj trofej kao povijesni klupski uspjeh, dok za Zadar Kup Krešimira Ćosića uvijek ima i imat će posebno značenje.

Bez obzira što donosi 0 (nula) bodova u utrci za Euroligu, bez obrira što se igrači dodatno umaraju u ionako teškoj i napornoj sezoni, Zadar se za natjecanje koje nosi ime Kreše Ćosića uvijek borio s posebnim žarom.

Nažalost, stanje u hrvatskoj košarci je takvo da je taj kup potpuno omalovažen, obezvrijeđen, a da ne nosi ime Krešimira Ćosića, bio bi i besmislen.

Još jedna "lijepa" slika svega je podjela medalja nakon finalne utakmice. Bez ikakvog reda i bez ikakve ideje. Još jedan "bravo" za organizatore.

Nakon svega vrlo je teško donijeti neki suvisli zaključak. Jer kakav god on bio neće ništa promijeniti. Zadrani se sada moraju koncentrirati na NLB ligu u kojoj su stvari ipak nešto normalnije, a kada počne prvenstvo Hrvatske moći ćemo ponovno uživati u hrvatskoj košarkaškoj lakrdiji.

Novac i moć su ipak puno jači od bilo kakvih sportskih vrijednosti.