Marko Popović prilikom potpisivanja
ugovora sa Cibonom Foto: Cibona

Povodom intervjua s Markom Popovićem objavljenog u Super Košarci javio nam se jedan čitatelj, inaće stalni član navijačke skupine Tornado Zadar. Napominjemo kako ovo nije službeni stav navijačke skupine Tornado Zadar već izdvojeni stav jednog od navijača koji dugi niz godina prati Košarkaški klub Zadar.

Tekst vam prenosimo u cijelosti:

"Dvorana krcata. Zadar rastura a na tribinama ludilo. Ne sićan se koja je točno utakmica bila. Naši dečki „lete“ po parketu, trice ulaze jedna za drugom, ljudi na nogama, lomi se protivnika.

Jedan momak na klupi sa ručnikom preko ramena slavi svaki koš. Sudjeluje u svakom napadu kao da igra, širi ruke, plješće, bodri suigrače, zadovoljstvo mu na licu a u njemu nada i želja za minutažom, za prilikom i šansom...

Prošlo je neko vrijeme. Sezona je 2002/2003 . Isti taj momak dočekao je svoju šansu. Iskoristio ju je na najbolji način. Isti taj promatrač sa klupe sada svojim potezima diže publiku na noge. Zbog istog tog momka ljudi dolaze na utakmice. Zbog njega se karte prodaju. Jazine opet imaju idola. Ime mu je Popović Marko.

Trica sa 9 metara kao od šale. Prolaz, dribling, asistencija, sve po špagu. Znojnik na ruci, na dresu broj 6, lopta u rukama, žvaka u ustima, šut, koš, smješak prema istoku a istok u transu...

Kup u Splitu, lomimo Cibonu u finalu. 3-4 000 Zadrana je doputovalo na „Gripe“. Slavi se osvojeni kup, slavi se trofej a on slavi sa nama. Bio je to njegov pehar, njegova igra i njegova slava u kojoj su Zadrani gustali.

Mame ga zamisljaju kao idealnog zeta, cure maštaju o njemu, po gradu ga se zaustavlja, traže se autogrami. Mladi u njemu vide uzora, žele biti kao on. U gradu košarke bio je sve. GYL je sam osvojio. Prvi međunarodni trofej za Zadar. Kakva fešta. 3000 ljudi u 5 sati u jutro na trgu a onda opet u podne na istom mjestu na tisuće i tisuće Zadrana pozdravljaju svoje heroje. Skandira se i njegovo ime.

Njegov dres je tražena roba a sresti ga na ulici je zadovoljstvo. Bio nam je sve. U nebesa smo ga dizali jer je ginuo i sa ponosom nosio za nas sveti dres. Bio je naš idol, igrač sa brojem 6, naš Popović Marko.

Vrime je prošlo, situaciju znate. Svi imaju svoju priču o toj situaciji, o razlozima, o pritiscima, novcu, spletu okolnosti. Svi imaju svoj pogled ali u svim tim pričama i verzijama jedno je isto:

Istrčao je u Jazinama pred istu onu publiku koja ga je dizala i tretirala kao heroja i sveca u pogrešnom dresu. U dresu kluba koji nas godinam gazi, ponižava i nabija komplekse. U dresu kluba koji je svojim nesportskim igrama i potezima godinama Zadrane dovodio do suza.


U dresu kluba koji je povlašten. U dresu kluba bogate prošlosti i jadne sadašnjosti. U dresu kluba bez vojske navijača ali kluba koji kontrolira vojsku novinara, funkcionara, političara, sudaca, ljudi iz saveza. Istrčao je pred 5000 Zadrana kroz koje se tada prožeo osjećaj razočaranja, osjećaj izdaje, osjećaj još jednog poniženja, osjećaj koji koji pokreće mržnju.

Sa vremenom mržnja prođe ali osjećaj izdaje ostaje. Zbog tog osjećaja koji nam je priuštio neka naš klub zaobiđe. Zbog načina na koji je gradio karijeru i gledao „svoje interese“ i vlastitu egzistenciju neka igra gdje god želi ali ne u Zadru. Nama ne treba.

Ovi momci ginu. Ovi sadašnji momci se bore. Ovi momci cijene i poštuju Zadarski dres i sveti grb koji se nalazi na njemu. Ovi momci znaju sto je Zadarsko srce i ponos.

I takvi neka igraju. Ako nam trebaju pojačanja neka klub dovede nekoga. Ima na tisuće i tisuce igraca. Izdajnike ne trebamo. Ako se izdajnici vrate igrati ce uz škripu patika u dvorani jer mnogo je razočaranih i uvrijeđenih koji neće dolaziti gledati povratak zaboravljene prodane duše i vraćati sjećanja.

Dolaze Zadarska dica. Triba im dati šansu. Oni trebaju zdrave uzore i nekoga tko će kada ih na treningu potapša po ramenu osjetiti čast. Nekoga o kome će maštati i sanjati da budu kao on. Marko Popović više nije taj, nije više uzor, nije nam sve. Došli su drugi igrači, imamo druge heroje, istinske heroje a stare i lažne opet ne trebamo po cijenu Zadarskog srca, Zadarske ljubavi i ako treba druge lige."


Onaj koji ne zaboravlja.
DG06