Lara Nikpalj košarkom se bavi od drugog razreda osnovne škole Foto: Hrvoje Bajlo

Lara Nikpalj (18) vrlo dobra je učenica hoteljersko - ugositeljske škole. Zbog sportskih obaveza (treninzi, nastupanje za ŽKK Zadar i hrvatsku reprezentaciju [U18]) česti su izostanci iz škole, ali Lari to nije teško već sve izvršava i prije zadanog roka.

Kada si poćela trenirati košarku?

- "Treniram od 2. osnovne. Treninzi su mi svaki dan, a nekad i po dva put na dan po dva sata. Treniramo intenzivno i naša trenerica Marija Mazija od nas očekuje što bolje rezultate.

Razmišljaš li o fakultetu? Što bi voljela upisati?

- "Planiram upisati DIF i nastaviti se aktivno baviti košarkom i pokušati uskladiti obaveze na faksu sa treninzima. O klubu u Zagrebu baš i nisam razmišljala."

Koji su tvoji dosadašnji 'zapaženi' uspjesi?

- "Na ljeto 2007. izabrana sam među 12 najboljih igračicu na turniru na kojem sam nastupala sa reprezentacijom (U18). Nastupale smo na Europskom prvenstvu u Rumunjskoj gdje smo ovojile prvo mjesto."

Jesi li zadovoljna sa odnosima u klubu? Reci nam nekoliko rečenica o klubu i kako ti sve doživljavaš.

- "Vrlo sam zadovoljna odnosima u klubu. Najmlađa smo seniorska ekipa u A1 Ligi i imamo poseban međusoban odnos. Nerazdvojne smo, nema ljubomore i pomažemo jedna drugoj koliko je god to moguće, što je rijetkost u drugim klubovima. Voljela bih kad dođem u Zagreb da uspijem naći sličnu ekipu i trenera koji će me razumjeti."

Reci nam nešto o svojoj trenerici.

- "Nemam zamjerku na trenericu. Također imam dobar odnos s njom i mogu potpuno otvorenu pričati s njom o svim problemima. Nekad se znamo naljutiti na nju no to sve brzo splasne jer ipak je ona trenerica i želi samo najbolje nama i klubu. Vrlo je uporna osoba. Iskreno, mislim da je ona zaslužna za moju dobru igru u reprezentaciji jer mi neprestalno ispravlja pogreške, a imam ih dosta. Stvarno sam joj zahvalna na svemu."

Kakvo je stanje s roditeljima s obzirom na obaveze u klubu, školi...

- "Roditelji me podržavaju u svemu. Zbog oca sam i poćela igrati košarku jer sam s njim trenirala dodatno kako bih mogla pratiti utakmice i ritam trening - utakmica. Tako se i rodila ljubav prema košarci. Nikad nisam imala veliki pritisak od strane roditelja nego je košarka bila ono što sam sama htjela. podržavaju me u svemu. Izlaze mi u susret ali i pomažu u riješavanju problema."

Jesu li teška odricanja u korist košarke?

- "Ima puno odricanja pa tako žrtvujemo neke stvari u korist košarke. Na kraju se ipak isplati jer postajemo bolje."

"Jako se trudim postići što bolje rezultate i nadam se da ću u tome uspjeti" - za kraj nam je rekla Lara.