Cho Oyu visok je 8201 metar! Foto: Jutarnji.hr
Zadarska aplinistica i članica Gorske službe spašavanja, 36-godišnja Jana Mijailović cijeli je prošli tjedan primala čestitke sugrađana zbog uspješnog osvajanja himalajskog osamtisućnjaka Cho Oyu, visokog 8201 metar, s kojeg se vratila u petak kao članica prve hrvatske ženske ekspedicije na Himalaju.
Jana je jedna od pet djevojaka koje su stajale na vrhu Tirkizne božice, odnosno jedina majka među 19 članica ekspedicije.
- Sve je bilo super, a jedini trenuci u kojima sam se pitala što meni ovo treba i zašto nisam kod kuće, su oni u kojima mi je falio moj sin - kaže Jana koju su osmogodišnji Davor i suprug Igor, također GSS-ovac, s nestrpljenjem išli dočekati u Zagreb.
Za trajanja naporne ekspedicije duge 47 dana, od čega je na samo penjanje otišlo 26 dana, Jana je izgubila četiri kilograma iako je i na visini od 7500 metara uživala u panceti i buđoli. Naporni uspon hrvatske su alpinistice uspješno savladale zbog dobre aklimatizacije koju je osmislio vođa ekspedicije Darko Berljak.
Na vrh su se najprije popele Vedrana Simičević te sestre Darija i Iris Bostjančić. Jana i Marija Maćešić su se popele dan kasnije po prekrasnom vremenu, pa su za razliku od kolegica uspjele vidjeti i sam “krov svijeta”.
- Na svakom značajnom vrhu na koji sam se popela, poput Mt. McKinleya ili Peak Lenina, uvijek je bila magla ili oblaci i nikada nisam vidjela panoramu. A sada nam je Mt. Everest bio kao na dlanu. Inače, prvih 20 dana vremenske prilike bile su izvanredne, a onda je uslijedilo sedam dana mećave. Svako jutro smo otkopavali šatore ispod snijega.
Berljak je svakog dana bio na vezi s meteorologom Zoranom Vakulom koji nam je slao vremenske prognoze čak po visinskim zonama. Na kraju se ispostavilo da smo od svih ekspedicija na Cho Oyoi, a bilo ih je zaista puno, upravo mi imali najboljeg prognozera i najtočnije prognoze - kaže Jana i s osmijehom prepričava kako ih je po slijetanju na zagrebački Pleso dočekao i Vakula kojeg su pljeskom i skandiranjem njegova imena uspjeli rasplakati.
Nakon kraćeg odmora i sređivanja dojmova, hrvatske se alpinistice hvataju planiranja ekspedicije na Everest koja bi trebala uslijediti za godinu dana. Sve glavobolje, povraćanja i proljeve izazvane visinskom bolesti, po povratku s vrha se zaboravljaju jer prema staroj planinarskoj uzrečići “umor prolazi,a zadovoljstvo ostaje”.
Jana,koja je zbog iscrpljenosti zadnju dionicu na putu do tjemena Tirkizne božice savladala uz pomoć kisika, prije Everesta radije bi u Gruziju na osvajanje tehnički zahtjevnog vrha Udžbu.
