Foto: slobodnadalmacija.hr , about-croatia.com

Zadar – grad košarke. Giuseppe Pino Giergia jedan je od najzaslužnijih što je Zadar još davno dobio taj epitet. Današnja funkcija sportskog direktora KK Zadar posljednja je u nizu funkcija koje je u svojoj, gotovo 60 godina dugoj, košarkaškoj karijeri imao Pino Giergia.

U prvom dijelu njegovog prvog intervjua za Zadarsport.com pročitajte priču od njegovih prvih košarkaških koraka na GIL-u do trenutaka kada je Zadar bio najbolji klub države prvaka svijeta.


Izidor Maršan, utemeljitelj moderne zadarske košarke

"Početak moje karijere je 1948. godina. Počeli smo igrati na GIL-u (Gioventu Italiana Vittorio). Počeo sam jer je i moj stariji brat igrao košarku. Gospodin Izidor Maršan je u to vrijeme bio trener i igrač KK Zadar. Doajen zadarske košarke i prvi čovjek i utemeljitelj moderne zadarske košarke. Sve što se u to vrijeme u Europi znalo o košarci znao je i gospodin Izidor Maršan. Do detalja je poznavao svu tehnologiju i metodiku rada u košarci.
Okupio je juniore što je tada bilo vrlo važno i nas djecu pa možemo reći da nam je on, što se košarke tiče, bio i otac i majka. Ulio nam je entuzijazam i ljubav prema košarci.

O toj se košarci tada u Jugoslaviji malo znalo. U Zadru se košarka prije počela igrati nego u Jugoslaviji jer je Zadar tada bio pod Italijom.
Mnogi su se čudili i bilo je veliko iznenađenje kada je KK Zadar 1945. i 1946. bio drugi u Jugoslaviji. Zvezda je bila prva, ali treba napomenuti da je u Zvezdi tada bio koncentriran kompletan kvalitet jugoslavenske košarke.
Svi najbolji košarkaši u Jugoslaviji tada su igrali u Zvezdi pa i jedan Zadranin, pokojni Tullio Rochlitzer."

Zadar kolijevka hrvatske košarke

"Zadar je već tada bio kolijevka hrvatske košarke jer se dobra i kvalitetna košarka najprije igrala u Zadru.
Trener Maršan je s nama radio od 1948. do 1953. jer je on te godine ostao u Beču. Kad se išlo na gostovanje u Beč on i još nekoliko igrača, među kojima i moj brat, ostali su u Beču.
Zadar je te godine ispao iz prve savezne lige.
Ponovno se vraćamo u 1. saveznu ligu 1957. godine, a to je bila moja generacija, onih malih pionira koje je trenirao gospodin Izidor Maršan.
U periodu od 1953. do 1957. nas nitko nije gledao, mnogi o košarci nisu ništa ni znali, čak su se i šalili s nama.
No mi smo toliko vjerovali u taj sport koji je izuzetno zahtjevan i za koji treba imati izuzetno kvalitetne fizičke predispozicije da nam ništa nije smetalo.
Vjerovali smo da će košarka jednog dana biti jedan od najpopularnijih sportova u Europi i svijetu jer je to urbani sport. Ne treba puno prostora. Samo puno ljubavi, entuzijazma i pameti da bi postigao maksimalne rezultate, da bi zasjeo na sam svjetski vrh, što je košarkašima Zadra, odnosno ondašnje Jugoslavije i uspjelo."

Zadar prvi put prvak Jugoslavije

"1965. godine Zadar je prvi put prvak Jugoslavije, a onda je Jugoslavija bila 2. u svijetu.
Danas je prvak Hrvatske prvak zemlje koja u košarkaškom svijetu znači vrlo malo.
1967. Zadar opet prvak Jugoslavije koja je tada u Montevideu druga u svijetu i to je bila kvaliteta zadarske košarke.
1968. Zadar je opet prvak, a Jugoslavija igra finale Olimpijskih Igara u Meksiku sa SAD-om.
U kolovozu 1968. otišao sam iz Zadra i kao trener radio Gorizii do 1970., te sam ih prvi put promovirao u 1. saveznu ligu.
1970. se ponovno vraćam u Zadar koji 1974. i 1975. osvaja još dva puta naslov prvaka države koja je tada (1970.) u Ljubljani osvojila naslov prvaka svijeta.
Zadar je prvak prvaka svijeta i to je najveća kvaliteta koju je Zadar tada imao.
Po tome se mjeri vrijednost osvojenih naslova."

Košarkaška revolucija: Giergia, Korać i Daneu

"1958. debitirao sam za reprezentaciju Jugoslavije, u Pesaru protiv Italije.
Prvi odlazak na jedno veliko natjecanje je 1960. godine u Rim.
Prije toga bili smo na kvalifikacijskom turniru u Bologni gdje je bilo 16 reprezentacija, a samo je dva mjesta bilo za ulazak u završni turnir u Rim.
Bez poraza smo se kvalificirali na Olimpijadu u Rimu što je tada bila velika senzacija jer je u tom razdoblju košarka u Jugoslaviji bila zadnja rupa na svirali.
Ako smo išli na Europsko prvenstvo Jugoslavija je bila zadnja ili predzadnja ako nije bilo Albanije.
Tada su došli igrači, moji kolege, koji su napravili košarkašku revoluciju: pokojni Radivoje Korać, Ivo Daneu i moja malenkost. Mi smo napravili revoluciju košarke već u Rimu pa negdje do 70-ih godina.
Nažalost 1969. naš kolega i prijatelj Radivoje Korać je poginuo u prometnoj nesreći.
Mi smo do tada bili drugi na EP 1961. u Beogradu i drugi na svijetu 1963., a ja sam tada bio izabran u petorku svijeta.
Prvo smo puta pobijedili SAD i SSSR što je do tada bilo nezamislivo.
1965. u Moskvi smo tijesno izgubili od SSSR-a i bili 2. u Europi, a 1967. drugi na svijetu u Montevideu.
Bio sam dva puta (1967. i 1968.) kapetan reprezentacije Europe.
1968. osvojili smo srebro na Olimpijadi u Meksiku, a izgubili smo u finalu od SAD-a.
Nakon nas su došle također kvalitetne generacije koje su nastavile s uspjesima: Krešimir Ćosić, Dalipagić, Delibašić, Kićanović, Slavnić, kasnije Petrović, Rađa i Kukoč."

Veličanstveni oproštaj

Giuseppe Giergia odigrao je u dresu Zadra rekordnih 26 sezona, a veličanstveni oproštaj imao je 21. travnja 1976. na utakmici s reprezentacijom Jugoslavije.
Sedam sekundi prije kraja Pino je dobio loptu, ubacio svoj posljednji, simbolični, deseti koš (majicu s brojem 10 nosio je cijelu karijeru) i otišao u legendu.


U drugom dijelu intervjua sa Giuseppeom Pinom Giergiom saznajte:
Zbog čega ga mnogi osporavaju?
U čemu je problem Hrvatske košarke?
Kakva je sadašnjost i budućnost zadarske košarke?