Na današnji dan prije 12 godina, 25.svibnja 1995. zauvijek nas je napustio Krešimir Ćosić.
Teška bolest, specifičan oblik raka, ipak je bio jači od našeg Kreše.
Rijetko koji čovjek, na sami spomen njegova imena, izaizva takvo poštovanje i divljenje.
Na sami spomen imena Kreše Ćosića svi ljudi, od njegove obitelji, prijatelja, ljubitelja sporta i košarke, pa do onih kojima sport ne znači ama baš ništa u životu, svi ti ljudi sjete se velikog košarkaša, velikog sportaša i velikog čovjeka.
Jedino zbog takvih ljudi, kao što je bio Krešo, katkad požalim što nisam barem nekoliko godina stariji.
Da mi je samo bilo vidjeti ovaj svijet sa Krešom Ćosićem, ovu hrvatsku košarku koja se svaki dan spušta na sve niže i niže grane.
Na žalost nakon što su nas napustili Krešo Ćosić i Dražen Petrović, košarka u hrvatskoj više nije onaj sport kojega smo svi voljeli.
Onaj sport koji je Hrvatima, a posebno zadranima donosio toliko sreće i veselja u životu.
Iako zadrani još uvijek vole i prate košarku s jednakim žarom i ljuabavlju kao i prije, moramo priznati da to nije ni približno onome što je nekad bilo.
Novim generacijama ostaju samo knjige, snimke i priče o velikim legendama kao što su bili Krešo i Dražen.
Kažu da su legende veliki ljudi, ali su rijetke legende koje prerastu u heroje.
Krešimir Ćosić bio je hrvatski i zadarski heroj.
Za kraj bih citirao jednu misao koju sam nedavno čuo:
Umiru oni koji se zaborave.
Zato će Krešo Ćosić živjeti vječno.


R.M., www.zadarsport.com