Zadrane zanima klizavo staklo, a turisti ne znaju što se ispod njega nalazi

Trg Petra Zoranića još je uvijek Work in Progress, mada su službeno radovi završeni. Zagrebački arhitekt Aleksandar Kostrenčić bio je prije više od 10 dana u Zadru kako bi se sami uvjerili kako izgleda hodati po klizavom staklu, kojeg su s inovativnom zaštitom dali postaviti na dva arheološka otvora.

Rekli su kako će u Zagrebu raditi probe na novom tehnološko rješenju, rekao nam je početkom prošlog tjedna gradonačelnik Zvonimir Vrančić.

Tek idući tjedan taj će uzorak donijeti u Zadar kako bi ga isprobali na licu mjesta, danas nam je najavio pročelnik za graditeljstvo Matko Segarić. To će tehnološko rješenje biti drugačije nego li postojeća zaštita, samo smo doznali od resornog pročelnika. Segarić nije precizno znao ni kada će stići drugi ovlaživač stakla, a nama nije jasno zbog čega je na jedan otvor nabavljen i stavljen a na drugom, središnjem otvoru ga nema.

Turistima, grupama i individualnim posjetiteljima Zadra, također nije jasno što se zapravo nalazi ispod stakla. Lako što ne vide ispod vlage, već to ne mogu nigdje doznati ni pročitati.

Grupe s turističkim vodičima uglavnom prolaze preko Trga Petra Zoranića na Trg pet bunara o kojem postoji priča. I nitko od njih ne zna da su prošli preko nekadašnjeg ulaza u antički, odnosno srednjovjekovni Zadar.

– Projektom nije predviđena info-ploča, ali mi smo zaključili da je treba postaviti, te ćemo se o tome dogovoriti s projektantima kada dođu u Zadar, najavio je pročelnik Segarić.

Stakleni pokrovi uglavnom zanimaju Zadrane, ali ne zbog onog što skrivaju, već zbog činjenice da se po njima prolaznici po staklu kližu.

U Konzervatorskom odjelu su nam rekli kako ih nije nitko po tom pitanju kontaktirao. – Ne znam što mi imamo s tim, kazao je pročelnik Igor Miletić, koji podsjeća kako je informativni pano bio na tom prostoru pa je vjerojatno skinut zbog radova.

Poljana Šime Budinića i dalje im je najveći trn u oku. Prazna, nedefinirana, blješti, teško je njome i prolaziti za sunčana dana. Nekada su ondje bile palme i cvijeće, a sada je to… bolje da ne citiramo jednog našeg uglednog sugrađanina. Projektanti su ostavili građanima da sami osmisle taj prostor. Pa smo jedno predvečerje vidjeli skupinu domaćih gostiju koji su zaigrali nogomet, lupajući po romaničkoj fasadi crkve Sv. Šime (koja i nije u najboljem stanju, a konzervatori su u uvjetima natječaja tražili da se uklone palme kako bi se otkrila ta fasada ) i staklenim vratima iza koji je bila trgovina dm-a. I dok turisti proučavaju plakate Polutoka i zadarskog otočja s kojima su skriveni otvori zapuštene unutrašnjosti Providurove palače, domaće smo čuli kako pitaju je li ono Sv. Stošija, gledajući prema Sv. Šimi. Nisu krivi, nigdje nema oznake da je to crkva u kojoj je iznimno poznata i dragocjena škrinja Sv. Šime.