STIPE ŽUNIĆ Najbolji hrvatski atletičar vratio se u rodni grad
Nakon pet godina u Americi u rodni Zadar vratio se najbolji hrvatski atletičar, bacač kugle Stipe Žunić. Donatov grad od sada pa nadalje bit će njegova baza odakle će odlaziti na sva natjecanja.
Nekoliko dana prošlo je od njegovog dolaska u Zadar, jeli se uspio aklimatizirati.
“Još uvijek se nisam naviknuo na vremensku zonu ali pomalo hvatam konce. Doma je ipak najljepše, drago mi je da sam se vratio”.
Vrijeme provedeno u Americi ostaje i u više nego lijepom sjećanju.
“Predivno razdoblje koje mi je prošlo jako brzo. Završio sam i Sveučilište u Floridi, Društvene znanosti i Sociologiju i čekam što i kako dalje. Za sada u Ameriku ću ići jedino turistički, čisto par mjeseci kako bi mogao odraditi pripreme”.
Vratio si se kući, uvjeti za atletikom nisu ništa bolji nego kad si ti tu bio. Jeli moguće tu uopće ozbiljno se pripremati jednom vrhunskom atletičaru kao što si ti.
“Čim sam stigao, spustio sam se na Višnjik, moram skrojiti planove što i kako dalje. Sreo sam ljude iz kluba koji su mi maksimalno izašli u susret. Iz minimuma moram izvući maksimum i vjerujem da ću uspjeti. Uvijek sam bio optimist pa sam i sada”.
Iza tebe su vrhunski rezultati, na EP u Zurichu bio si četvrti, jako malo dijelilo te od medalje u bacanju kugle.
“Bilo je to moje najozbiljnije natjecanje, 18 cm dijelilo me do srebra a 15 do bronce. Sezonu sam završio kao četvrti na svjetskim ljestvicama što je izvrsno”.
Kolovoz donosi Svjetsko prvenstvo u Pekingu, medalja, koliko ju je realno očekivati.
“S ovom postavom treninga sada to je gotovo pa nemoguće. Postići nešto, prije svega ući u finale bilo bi izvrsno, pravi doseg. Međutim, ne znam kakva mi je sada forma i kakva će biti za dva mjeseca kada je to prvenstvo. Ipak, kako kažu iz najgorih uvjeta, najbolji rezultati, to može proći u mlađim uzrastima dok je gotovo neizvedivo u vrhunskoj atletici. Ja se veselim tom izazovu, jasno, dat ću sve od sebe, tko zna, sve opcije su otvorene”.
Kruna svega, vjerujemo da su Olimpijske igre.
“To je mislim san svakog sportaša, nastupiti na toj smotri i još ako je moguće osvojiti medalju. Tome težim i zašto ne, imam tek 24 godine, dosta toga je preda mnom i ja uvijek s puno optimizma gledam prema budućnosti”.
