ZadarZadne-Izdvojeno

Simbolični, ali prvi spomen na talijanski bunker smrti

Samo u jednoj noći Zadar je izgubio jedan posto svog stanovništva. U savezničkom bombardiranju talijanskog bunkera na Voštarnici nestale su cijele obitelji Zadrana, svjedoči dr. Nino Matulić sa suprugom Darijom.

No, tek 69 godina poslije potomci, istraživači i građani postavljaju simbolično obilježje na prvo veliko stradanja građana Zadra. Te noći ih je poginulo 165., kaže dr Matulić, Mario Škibola i Ferdinad Perinović napravili su popis od 154 civilne žrtve i stavili ga na stablo pored mjesta gdje su 2. studenog 1943. godine pale prve žrtve bjesomučnog uništavanja Zadra u kojem je poginulo oko četiri tisuće građana i grad je bio razrušen. Najveća tragedija u novijoj povijesti Zadra o kojoj nema ni jednog spomen – obilježja. Zašto?

Jer je službena ideologija držala da su to bili Talijani, ali to su sve bili građani Zadra, kaže dr. Matulić. Tu su život izgubili članovi moje obitelji, navodi Mario Škibola, glavni inicijator današnje građanske akcije. Ferdinand Perinović je istraživao, ali popis nije kompletan. -Sada su Talijani u Gradu, došli su položiti cvijeće na grobove svojih mrtvih, pa će možda oni dopuniti ovaj popis. Sa žrtvama se nije igrati, rekao je Perinović

Dogodine će biti 70.godišnjica od tog događaja, pa se planira i postavljanje prave spomen ploče.- Skupit ćemo svaki po 50 kuna, pa ćemo staviti ploču. Valjda će i Grad dati tisuću kuna, kazat će Perinović s prizvukom ironije. – Ljudi se o tome boje govoriti, dodao je Škibola koji je član Matice Zadrana, ali i Zajednice Talijana pa je o potrebi spomena na tragična stradanja civila razgovarao, ističe i s Missonijem, koji je jedno vrijeme bio predsjednik zadarske općine u egzilu.

Došli su Nijemci, vatrogasci i građani te su se počele vaditi žrtve. Ja sam dva dana i tri noći vadio mrtve. Oni su svi prebačeni u drvodjeljsku radionicu. Poginuli su se nalagali na jedan veliki stol i identificirali. Bio je i problem gdje ih zakopati, ispričao je novinarima dr. Matulić. Njegova supruga Darija Matulić prisjeća se kako je škola bila zatvorena. Trebala se otvoriti 29. studenog, ali dan prije uslijedilo je novo bombardiranje. Jedno u nizu.

– Bili smo jako tužni i žalosni, nakon te noći Dušnog dana, kazala je gospođa Matulić, jedna od malobrojnih živućih svjedoka koja se kao i njen suprug još uvijek pita zašto je Zadar najviše stradao u savezničkim bombardiranjima.

Za njih je aktualna teorija kako je to bilo iz inata jer su Talijani bili u Zadru. Možda je prst iz Splita, koji je poslije drugog rata preuzeo glavnu ulogu u Dalmaciji, navodi stereotipni stav dr. Matulić kao i činjenicu da je bunker smrti obojan u bijelo. Da se bolje vidi i lakše pogodi.





Related Articles

Back to top button