ZadarZadne-Izdvojeno

Ponovno suđenje za nemar liječnika u zadarskoj bolnici

Opća bolnica Zadar (Foto: 057info)
Opća bolnica Zadar (Foto: 057info)

Što se događalo u zadarskoj Općoj bolnici tijekom vikenda 25. svibnja 2005. godine, kada je na samom ulazu u operacijsku dvoranu do smrti iskrvario 72-godišnji Marino Buškulić, trebalo bi rasvijetliti novo suđenje na Općinskom sudu u Zadru.

Nakon osmogodišnjeg sudskog postupka, u čijoj je završnici zadarski gastroenterolog dr. Roko Marcelić oslobođen optužbi kao jedini optuženi, Županijski sud u Zadru ovih je dana vratio slučaj Buškulić na ponovno suđenje kako bi se precizno utvrdilo što se događalo prije smrti 72-godišnjaka. Iako je hospitaliziran samo zbog povišene temperature, s dijagnozom upale kralježnice, Buškulić je samo tri dana kasnije preminuo.

– Moj otac je u bolnicu otišao zdrav, da nije bilo temperature, ne bi ni bio hospitaliziran. Ostavio sam ga u bolnici da bih ga nakon toga dva puta našao u lokvi krvi, i to prvi put u zgrušanoj krvi. Čir nije imao, već mu ga je vjerojatno uzrokovao voltaren koji mu je dan infuzijom. Nadam se da će novo suđenje do kraja rasvijetliti smrt moga oca – kazao nam je jučer Marino Buškulić, koji je zbog strašne smrti svojega oca podignuo prijavu protiv nepoznatog počinitelja.
Nakon istrage, tužiteljstvo je za smrt 72-godišnjaka optužilo zadarskog liječnika Marcelića tereteći ga da je nesavjesno liječio pacijenta koji je na tom Odjelu u vrijeme njegova dežurstva iskrvario do smrti i umro baš na putu prema kirurškoj dvorani. Teretilo ga se i da, nakon što ga je zaprimio u teškom stanju, nije proveo sve pretrage, utvrdio točan izvor krvarenja i percipirao količinu krvarenja. Isto tako je optužen da mu nije na vrijeme ponovio gastroenterološki pregled.

– Moj otac je umro na vratima kao pas, a ne ljudsko biće, i zbog toga sam cijelo vrijeme tužan i ogorčen. Nisam tražio nikakvu novčanu naknadu i bitno mi je samo da se utvrdi odgovornost za smrt moga oca. Sudski postupak nije bio do kraja cjelovit, a sudac nije suočio vještake, što je bilo vrlo važno – ogorčen je Marino Buškulić.

Obdukcijski je nalaz pokazao kako je Marijan preminuo od iskrvarenja, a u želucu mu je pronađeno 500 mililitara zgrušane krvi, kao i čitav niz erozija na sluznici želuca iz kojih je krvario. Bolničko osoblje, odnosno desetak svjedoka koji su u ovom slučaju ispitani i koji su kobnog dana bili u službi, kazali su, međutim, kako nikakvih propusta nije bilo, pa je na suđenju u prosincu 2012. godine zadarski liječnik oslobođen optužbi.

– Nisam očekivao da će se presuda ukinuti i ne znam što bih vam u ovom trenutku rekao. Ne smatram se krivim za ono za što me se tereti – rezigniran je jučer bio dr. Marcelić, koji je u međuvremenu otišao u mirovinu.

Tijekom postupka je utvrđeno da je u vrijeme dežurstva na hitnom prijemu pregledao pet pacijenata, a dežuran je bio na Odjelu gastroenterologije, interventne gastroenterologije, hematologije i endokrinologije. Zadužen je bio za 57 ležećih pacijenata, a u tom je razdoblju, od 8 do 16 sati, bilo i 18 zahtjeva za prijem.

 

– Otac noću između subote i nedjelju zove Marina zbog neizdrživih bolova. Na sinovljeve prigovore, liječnici uzvraćaju da mu je otac “psihijatrijski slučaj koji se stalno žali na liječenje”.
– U nedjelju ujutro sin zatječe oca kako ispod kreveta leži u lokvi zgrušane krvi. Kako nije davao znakove života, sam ga je podignuo i zvao dežurnu sestru.

– Marijan je prebačen na Intenzivnu njegu, gdje je sat vremena čekao na krv. Uz glukozu i krv, stanje mu se polako normaliziralo.

– Naknadna gastroskopija je pokazala da je do krvarenja došlo zbog pucanja čira koji tada nitko nije primijetio iako je obavljen niz pregleda.

– Dežurni liječnik je rekao kako operacija, kojom bi se trebao očistiti nastali grumen ugrušane krvi, najvjerojatnije neće biti potrebna jer će se “grumen očistiti sam od sebe”. Operacija je bila planirana tek u slučaju da ponovno prokrvari, a to se na koncu i dogodilo.

– Nakon što nije mogao dobiti nikakve informacije o očevu stanju, Marino je oko 14 sati ponovno stigao u bolnicu. Na Intenzivnoj njezi je našao oca, opet u lokvi krvi, kako mlatara rukama i traži pomoć.

– Liječnik stiže tek na poziv i tvrdi kako otac hitno mora na operaciju.

– Kreću prema Kirurgiji, ali ga na kolicima guraju dvije sestre, Marino i dva njegova prijatelja, i to bez krvi, bez ičega…

– Stižu do ulaza u Kirurgiju gdje Marijan umire.
– “Bio je već mrtav kad mi je liječnik došao reći da je otac u vrlo teškom stanju. Sve je to trajalo puna dva sata, a on ni jedne kapi krvi nije dobio. Kako je moguć toliki nemar i nebriga?” pita se Marino Buškulić.

Oslobađajuća presuda bila je utemeljena na nalazima sudskih vještaka, a medicinsko se ponavljalo čak tri puta. U prvom nalazu liječnika Vuka Borčića i patologinje Vedrane Petrovečki stajalo je da je u ovom slučaju napravljen niz propusta. Utvrđeno je kako pacijentu, koji je u osam sati prvi put povratio krv i pao u hemoralgički šok nakon gastroskopskog pregleda, nije utvrđena prava dijagnoza, ni terapija, a niti je konzultiran kirurg. No, odvjetnik zadarskoga gastroenterologa Branimir Zorica zatražio je novo vještačenje nakon što je ustvrdio da sudski vještak Borčić u vrijeme sastavljanja vještačenja nije bio registrirani stalni sudski vještak niti je imao licenciju Hrvatske liječničke komore.





Related Articles

Back to top button