Ovaj članak originalno je objavljen u tiskanom izdanju magazina ZADAR News Panorama 23.12.2016.
Poznata zadarska sopranistica, Nela Šarić svoje glazbeno obrazovanje započela je još kao dijete u glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zadru. Svoje prve korake i javne nastupe na sceni zabilježila je kao djevojčica nastupajući na tada popularnom ‘Benjafestu’ u osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje, kojega je osvojila tri puta. Svoj obrazovanje nastavila je u gimnaziji Franje Petrića, poznatijoj kao MIOC. Nela je za prvi broj Panorame progovorila o svojim prvim glazbenim koracima, točnije, vratili smo se deset godina unatrag. Tada je, naime, Nela upisala pjevanje na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu.
– Davne 2006. godine upisala sam pjevanje na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Cynthie Hansell Bakić. Kroz godine studija pjevala sam na raznim koncertima, iza mene je i veliki broj projekata na kojima sam također nastupila. Bila sam i na razmjeni u Americi, konkretnije na Indiana Universityu of Pennsylvaniji. U studenom 2011. sam diplomirala u ulozi Micaele, u operi ‘Carmen’, te sam se nakon toga pet godina bavila pedagoškim radom, ali sam, paralelno, održavala godišnje jako puno solističkih koncerata, te sam započela svoju inozemnu karijeru – kazala je uvodno Nela Šarić.
Bili ste i na podosta audicija u inozemstvu?
– Idem na jako puno audicija u inozemstvu, koje su zasad bile jako uspješne, tako da iza sebe imam španjolski i japanski debut u ulozi Musette u Puccinijevoj operi ‘La Boheme’. Prošle godine bila sam na audiciji u Royal Opera House u Londonu, poznatijoj kao Covent Garden, te sam od 220 soprano došla u konkurenciju od svega 6 soprana, što je za mene bio izrazit uspjeh. Tada sam dobila priliku raditi s poznatim tenorom Dennis O’Neillom, koji mi je ponudio mjesto u Cardiffu, na Wales International Academy of Voice. I naravno, objeručke sam prihvatila ponudu!
Vratimo se malo unatrag, kako je sve krenulo kada je u pitanju glazba, koji su bili vaši uzori u osnovnoj i srednjoj školi kada su u pitanju sopranistice ili ih u početku niste imali?
– Moram priznati da nikad nisam sanjala da ću biti operna pjevačica, pa i nisam imala velike operne uzore kroz osnovnu školu. Kroz srednju školu sam se upoznavala s operom, i mislim da je svakoj mladoj opernoj pjevačici Maria Callas prvi i najveći pjevački uzor. A sad tu ipak ima puno više uzora. Moram spomenuti Renatu Scotto, Anu Netrebko, Luciu Popp, itd.
Kako i kada ste otkrili da možete pjevati tako visoko?
– Pjevala sam prvo ‘Barbie girl’ i Danijelu Martinović! Ha-ha! Onda sam godinama pjevala u bendovima, zborovima, klapama (u kojima sam pjevala sve do prije dvije godine). Kad sam krenula na pjevanje odmah je bilo jasno da sam sopran, jer sam uvijek mogla pjevati jako visoko. A kasnije se glas samo razvijao, a ja sam marljivo radila na njemu. Vježbala sam i pohađala satove pjevanja. U vježbi je sve!
Nekoliko riječi o svom fakultetskom obrazovanju, kako je bilo otići u novi grad, među nove ljude, kako ste se snašli?
– Moj tata meni uvijek kaže da od svih vrlina koje imam mi je snalažljivost definitivno broj jedan! Prilagodim se u roku kojeg dana, nekad i brže, a u Zagrebu sam ipak živjela dosta godina i još uvijek odlazim nekad čak i na tjednoj bazi. Ne trenutno, ali, odem kada sam u Hrvatskoj. Najveći šok mi je bila Akademija. Svi su se poznavali iz tog zagrebačkog kruga, a ja sam bila iz manje sredine, bez ikakvih veza, bez muzičke pozadine u obitelji. No, ubrzo sam se toliko snašla da sam godinama bila predstavnica svih studenata pjevanja na razini Sveučilišta. Sve se može kad se hoće!
Što se glazbene karijere u Zadru tiče, kako nju opisati? Sopranistice i ostale operne pjevačice zapravo tu nemaju što raditi, realno gledajući.
– Hm. Zanimljivo pitanje! Ne mogu reći da u Zadru nema posla, no najveći je problem što nemamo opernu scenu u smislu pravog opernog kazališta, stalnog ansambla i orkestra. Nažalost. Jer bismo mogli biti svakako rame uz rame s nekim manjim njemačkim ili talijanskim kazalištem. No, tu je problem i obrazovanja publike koja bi znala slušati operu i razumjeti njene zahtjeve. To je danas izrazito teško. Ali, to je i razlog zašto sam se usredotočila na inozemnu karijeru.
Nakon svega, stiga je ponuda za Cardiff, jedna ste od 15 odabranih, kakav je bio osjećaj kada ste doznali da vam je plaćeno, inače vrlo skupo školovanje u inozemstvu?
– Ponuda za Cardiff je sama po sebi stigla iz vedra neba, ali sam bila jako počašćena dobivši mail od Dennisa O’Neilla osobno. Nakon mog odgovora da ne mogu nikako snositi te troškove, odlučio mi je naći stipendiju i na tome sam mu beskrajno zahvalna. Stipendiju ne dobivaju svi, već svega dvoje ljudi. I ja sam jedna od to dvoje.
Što nakon završetka obrazovanja u Cardiffu? Pretpostavljam da povratak u Zadar i nije opcija?
Iskreno, teško je na ovo odgovoriti. Meni se život može promijeniti u sekundi. Ali, opcija je Zadar kao baza, i kao moj rodni grad. Ali, svakako nije opcija za predugi boravak u idućih par godina. Barem se nadam da će karijera slijediti ovu uzlaznu putanju dosta dugo. Hvala Bogu na dobroj povezanosti s Europom, a i ostalim djelovima svijeta. Zagreb nije daleko, tako da je svaki odlazak u inozemstvo dosta jednostavan. Svakako ću biti prisutna, ali u kojoj mjeri, zbilja ne znam – za kraj će Nela.
Ovaj članak originalno je objavljen u tiskanom izdanju magazina ZADAR News Panorama 23.12.2016.
