Kroz Domančićeve ruke prošlo je milijun i 650 tisuća pacijenata

U razgovoru za Jutarnji list Zdenko Domančić, iscjelitelj i bioterapeut, najpoznatiji i najpriznatiji stručnjak za bioenergetsku terapiju porijeklom s otoka Ugljana kod Zadra, ispričao je o metodama iscjeljivanja i ozdravljenja bioenergijom, čime se bavi više od trideset godina.

– Kroz moje ruke u više od trideset godina prošlo je oko milijun i 650 tisuća pacijenata. Liječio sam sve – od sirotinje do najvećih političara, najviših sudaca, vrhunskih sportaša, estradnih zvijezda, šeika, kraljevske obitelji… O imenima nikad ne govorim. To je pitanje diskrecije između mene i pacijenta, no ima i onih poput rukometaša Ivana Balića koji su javno rekli da sam im pomogao. Gotovo nema stanja na koja nije moguće utjecati. Dovode mi i pacijente u terminalnim fazama, njih nitko ne može izliječiti – no i njima mogu pomoći i produljiti život, ako ih već ne mogu spasiti – počinje priču najpoznatiji iscjelitelj.

Porijeklom je iz Zadra, no najmanji dio života proveo je u domovini. Po struci alatničar, Domančić je oduvijek sreću tražio u drugim zemljama, pa je tako živio u velikom dijelu Europe, od Slovenije do Njemačke, Belgije i Rusije. Upravljati energijom naučio je, kako kaže, već kao zreo čovjek, s dvadesetak godina.

– Bio sam u Njemačkoj i u jednom kafiću pošao oprati ruke. Zatim sam rukama krenuo prema glavi kako bih popravio kosu. Neonska lampa koja je dotad cijelo vrijeme zujala počela je mijenjati ton. Počeo sam se igrati i shvatio da mogu “svirati” na njoj. Bilo je to otkriće nakon kojeg sam počeo provoditi stotine eksperimenata, a nekoliko godina kasnije imao sam svog prvog pacijenta – objašnjava Domančić. No, prošle su još godine usavršavanja bioterapijske metode, a Domančić je za to vrijeme radio u struci. Uvijek je, kaže, bio uspješan čovjek, iako o prošlosti ne govori mnogo.

Prije tridesetak godina, 1983., znanstvenici i liječnici htjeli su razbiti mit o Domančiću. Podvrgnuli su ga znanstvenoj provjeri. Knjiga s rezultatima tih eksperimenata objavljena je godinu kasnije u izdanju izdavačke kuće “Naprijed”, a Domančić je rado pokazuje kao dokaz svojih rezultata.

– Vrhunski znanstvenici, liječnici, kirurzi, svi oni u toj knjizi priznaju kako se ni sa čim sličnim nikad nisu susreli niti vidjeli. Doveli su mi bolesnika s vlažnom gangrenom noge. U takvom stanju noga se mora amputirati najkasnije u roku 48 sati ili će nastupiti sepsa i smrt. Izliječio sam čovjeka pred očima liječnika. Tada su u rezultat zapisali kako bi čovjek, po svim medicinskim i znanstvenim uzusima, morao biti mrtav nakon dugog i teškog umiranja, a on se, dapače, osjeća bolje – objašnjava Domančić.

Tada je i krenula velika priča o njegovim iscjeljenjima, a njegovo ime počelo se pojavljivati u svim domaćim medijima. Tada je liječio pred svojom kućom na Ugljanu, gdje su mu dolazile rijeke ljudi. Počeli su i prvi problemi. Zadarski sud zabranio mu je rad, no mase ga nisu prestajale posjećivati, a on bi sve primio. Zbog toga je više puta saslušavan i na policiji, da bi 1993. otišao u Sloveniju. Bilo mu je, priznaje, dosta šikaniranja.

– Stav znanstvenika i liječnika u Hrvatskoj i Sloveniji dijametralno je suprotan. Hrvatska nikad nije prepoznala moj potencijal, a bio sam brand još u vrijeme bivše države.