Kolumna Marka Pupića Bakrača: Oko za oko, zub za zub

Dugo sam razmišljao da li da pišem o stvarima koje su se dogodile meni i mojoj obitelji otkada sam počeo pisati kolumne za portal ZDNews. Kao što vidite, ipak je na kraju prevagnula odluka da javno iznesem na vidjelo podmetanja kojima me se pokušalo slomiti i natjerati da odustanem. Ovo ne radim radi izigravanja nekakve žrtve, mučenika, već kako bih ukazao na modus operandi organiziranog kriminala u Zadru, prema onima koji mu se suprotstave.

Svi vi koji čitate ovu kolumnu vjerojatno pratite i ostale lokalne medije, pa ste upoznati s medijskim napadima na članove moje obitelji i mene. Na to smo već svi navikli, nismo mi ni prvi ni zadnji koji prolaze tu medijsku torturu. Stoga se na tome neću baš previše zadržavati, osim što ću još jednom konstatirati da je nevjerojatno koliko su nisko pojedine novinarke/novinari spremni ići u svojim obračunima s onima koji su se zamjerili njihovim šefovima, ne štedeći pri tome ni članove njihove obitelji.

Ovdje ću se više pozabaviti načinom na koji se organizirani kriminal obračunava s ljudima unutar institucija sistema, koristeći pri tom korumpirane kadrove unutar sustava. Inače, ako vam nije poznato, ja sam zaposlen u Zadru, na radnom mjestu višeg ribarskog inspektora. Kao inspektor, nedavno sam bio izložen pokušaju pakiranja od strane ljudi iz kriminlnog miljea, što je inače učestala praksa kojom se oni koriste u razračunavanju s svojim protivnicima u policiji, sudstvu i inspektoratu. Tako je i protiv mene 12.03.2012. godine upućena predstavka na više adresa, a u kojoj sam optužen za ucjenu, prijetnje i korupciju. Naravno predstavka je anonimna. U pismu me navodni ribar optužuje da mu prijetim te da strahuje za svoj život i život svoje djece!? Ovakva optužba je totalno stupidna i njezina vjerodostojnost je vrlo lako provjerljiva s obzirom da je moj dosje čist. Znači u njemu nema nikakvih kaznenih dijela, a kamoli prijetnji ili nasilništva. Sasvim je jasno da sam bezopasan za bilo čiji život, posebno dječji. Dalje me se optužuje da mu svakodnevno uzimam preveliku količinu ulova i tražim 30 % od dnevne zarade. I ova optužba je nebulozna jer na ribarnicu uvijek idem u pratnji službenih osoba, kolega inspektora i policije, koji su ujedno i očevidci svih mojih postupanja. Također inspekcijski nadzor na ribarnici obavljam nekoliko puta mjesečno, a ne svakodnevno. Autor predstavke je sebe predstavio kao ribara sa ženom i dvoje malodobne djece, smetnuvši s uma da na ribarnici ribu prodaju uglavnom prekupci, a samo nekolicina ribara, od kojih niti jedan sa ženom i dvoje malodobne djece.

Na kovertama u kojima je pismo poslano uočava se da su slova iskrivljena, tj. da je rukopis promijenjen, a prema pečatu se vidi da je pismo poslano iz pošte u Bibinju. Iskrivljena slova su najvjerojatnije  posljedica pisanja s rukom koju osoba inače ne koristi kod pisanja, u slučaju istrage i eventualnog  grafološkog ispitivanja. Osobito je zanimljivo da je pismo poslano iz Bibinja. Da mi ovo pokušava pakirati netko iz Bibinja, zasigurno ne bi poslao pismo iz pošte u Bibinju, pogotovo ako oni, na koje se očigledno pokušava prebaciti sumnja, svakodnevno putuju u Zadar. Izgleda da je namjera pošiljatelja bilo dvostruko pakiranje. Meni kao inspektoru i svojim donedavnim prijateljima iz Bibinja, pokušavajući ih na taj način uvući u eskalaciju sukoba sa mnom.

Dakle vjerodostojnost predstavke je vrlo lako utvrditi, a prema navedenim činjenicama nije teško niti locirati pošiljatelja. Međutim, u sustavu su se opet dogodile vrlo čudne stvari. Naime, više policajaca me upozorilo na to da sam pod prismotrom, a djelatnicima pomorske policije je dan nalog da ribare na moru propituju o navodima iz predstavke. Nemam ništa protiv toga da se istraže sve optužbe navedene u predstavci. Međutim, netko u sustavu naredio je da se provede istraga o navodima iz predstavke (iako je znao da je lažna), a da istovremeno nije zatražio istragu o utvrđivanju identiteta pošiljatelja lažne prijave. Nižerangiranima je naređeno postupanje, ali im predstavka i koverte nisu dane na uvid. Jer one su krunski dokaz protiv pošiljatelja i onoga tko je zatražio istragu na temelju toga. Ovaj moj primjer samo je jedan u nizu mnogih, a pokazuje kako pojedini kriminalci koriste organe pravne države, pomoću svojih ljudi u njima, za šikaniranje i maltretiranje svojih protivnika.Tako taj korumpirani kadar u policiji, sudstvu i državnom odvjetništvu, ne samo da blokira postupanje prema kriminalcima, već im i pomaže u razračunavanju sa onima unutar sustava, koji svoj posao obavljaju odgovorno i savjesno. Znači nemamo samo blokadu sustava, već je sustav u službi organiziranog kriminala. Što je još gore, iako je to u Zadru već odavno općepoznata činjenica, i dalje nitko ništa ne poduzima po tom pitanju.

U  uvjetima kad sustav funkcionira na način kao kod nas u Zadru, tj. da štiti umjesto da progoni kriminal i kriminalce, ne preostaje nam drugo nego da se sami borimo i branimo. Jer osnovno, iskonsko ljudsko pravo, pravo na samoobranu, nitko nam ne može oduzeti ili zabraniti. To nas vraća u vrijeme početka ljudske povijesti, kada je vladalo starozavjetno pravo: „oko za oko, zub za zub“.