Emilio Banić, Foto: Arhiva
Emilio Banić, brat puno popularnijeg Hrvatskog reprezentativca, Marka, košarku je počeo trenirati sa šest godina. Banićevi košarkaški počeci sežu u ranu 1999. godinu kada je prve treninge odradio s košarkašim trenerom Umbertom Piasevolijem. Kadetska selekcija, kojoj je jedan od vođa bio upravo mladi Banić, 2009. osvojila je Prvenstvo Hrvatske. Kao senior Zadra, interesantno, Banić nije ostao u Košarkaškom klubu Zadar, već je sa ispisnicom potpisao za KK Sonik Puntamiku.
Kasnije, nakon sukoba s trenerom Plantakom odlazi iz Sonik Putamike te nastavlja igrati za lokalnog A2-ligaša, Jazine.
- Moj prvi košarkaši trener bio je Umberto Piasevoli. Kod njega sam početo trenirati košarku sa šest godina. Nakon toga sam trenirao kod Giorgio-a Zdrilića i Lucijana Valčića. Kasnije sam prešao u selekciju Alena Zdrilića i Zorana Veselinovića, s kojim sam osvojio Školsko prvenstvo Hrvatske. U kadetskoj selekciji sam bio kod trenera Rudolfa Tičine, dok sam u juniorima imao najviše trenera, njih pet. To su bili Ante Matulović, Joško Pulja, Roko Giergia, Petar Popović i Samir Žuža. Moram istaknuti kako mi je posebna čast i zadovoljstvo što sam zajedno sa svojim suigračima 2009. godine osvojio kadetsko prvenstvo Hrvatske- kaže Banić o svojim košarkašim počecima.
Iako je trebao potpisati profesionalni ugovor s KK Zadar, Banić se odlučio za KK Sonik Puntamiku.
- Nisam ostao u Zadru jer se nisam vidio u njihovoj selekciji. Bilo je tu ionako puno mladih igrača koji su već bili u planovima kluba, pa sam se tako odlučio za Sonik Puntamiku. Nažalost, iz kluba sam otišao radi sukoba s trenerom Nevenom Plantakom koji se dogodio za vrijeme Kup utakmice u Šibeniku. Trener je izgubio živce nakon što sam pogriješio u obrani. Nije uopće trebalo doći do udarca ili bilo kakvog povlačenja za dres. Mislim da smo sve mogli riješiti pričom. Što se same pogreške utakmici tiče, tu uopće nije bio problem moje nekoncentriranosti ili nepažnje. Htio sam dobro svojoj momčadi, no trener je to očito shvatio drugačije. Meni je zbog toga najiskrenije žao. Do tog trena nisam ni slutio da ću s trenerom bilo kakve probleme. Ovom prilikom želim se zahvaliti svim ljudima iz Uprave Sonik Puntamike koji su mi uvijek izlazili u susret. Nisu mi pružili samo prst nego cijelu ruku. Izlazili su mi u susret i na tome im se ovom prilikom od srca zahvaljujem. Želim im svu sreću u daljnjem radu - kazao je Banić o svom neugodnom iskustvu u Sonik Puntamici.
Nakon odlaska iz Puntamike, dolazi u KK Jazine, gdje uživa veliku minutažu i kako sam kaže, nema nikakvih zamjerki.
- U Jazinama mi je odlično, tu su moji prijatelji koje dosta dugo znam i s kojima sam igrao u mlađim uzrastima. U klubu i samoj momčadi vlada odlična atmosfera. Osim nas mlađih, tu su i stariji igrači poput Pankracija Barača, Kristijana Ercegovića i Hrvoja Perinčića koji nam također pomažu svojim iskustvom. Osobno nemam apsolutno nikakve zamjerke, što se tiče službenih utakmica u Jazinama, minutaža mi je i više nego odlična, prezadovoljan sam i zahvalan treneru Perinčiću.
Planovi za budućnost?
- Teško je sada govoriti o planovima. Trenutno sam koncentriran na treninge i utakmice Jazina, a o planovima za dalje ćemo vidjeti kad za to dođe vrijeme, a to je na kraju sezone. Što se tiče planova za budućnost koji nisu vezani za košarku, kako stvari stoje, najvjerojatnije ću upisati faks na prvom roku, pa ću ga 'zalediti'. Važna mi je košarka, ali mi je važno i obrazovanje. Trenutno malo tko dobro živi od završenog faksa, pa rađe preferiram košarku. Za mene je ona najsvjetlija točka dobrog života. - za kraj će Banić.
