Arhiva

Svaki od 105 trenutnih zadarskih taksista mora dnevno odraditi 20 vožnji ako želi zaraditi prosječnu hrvatsku plaću i pritom plaćati sve zakonom predviđene obveze.

U analizi isplativosti tog posla, u gradskoj su upravi pretpostavili da je prosječan taksist kupio automobil srednje klase vrijedan oko 15.000 eura i da za njega uredno plaća lizing, te da radi šest dana tjedno po osam sati.

To je bio jedan od razloga zbog kojih je administracija gradonačelnika Zvonimira Vrančića odlučila ograničiti broj taksija na 110 na području grada unatoč činjenici što se na prvi pogled radi o nepotrebnom ograničavanju tržišta. Kalkulacija je rađena na temelju brojke od jednog taksija na svakih 700 stanovnika, a u nju su uključeni i gosti i broj njihovih noćenja.

- Ova je odluka samo pozitivna za postojeće taksiste. Prije dvije godine smo imali 36 taksista koji su sami diktirali cijene svojih usluga, ali je od tada taj broj utrostručen, a cijena prepolovljena. Tadašnja odluka Grada je taksiuslugu učinila dostupnom građanima i imali smo samo pozitivne reakcije na nju, objašnjava postupak Grada pročelnik za gospodarstvo Alen Kociper.

Pročelnik Kociper navodi da su iz Udruge taksista tražili ograničavanje broja i kada ih je bilo 40 ili 50, te da je u međuvremenu došlo do određenog zasićenja i velikog pritiska na gradsku upravu za izdavanje dozvola budući da je riječ o jednom od lakših načina samozapošljavanja.

Uz to, smatra Kociper, treba postaviti i pitanje rentabilnosti tog posla ako broj taksista bude neograničeno rastao: kako će preživjeti ako svakom od njih treba 20 vožnji dnevno, a broj taksista značajno poraste?

- U želji da zadržimo dosegnutu razinu kvalitete usluge i cijenu od prosječnih 32 kune za pet kilometara, donijeli smo ovakvu odluku, ali ona nije nikakvo “sveto pismo” i može se relativno brzo promijeniti i eventualno uskladiti sa stanjem na terenu i povećati broj izdanih dozvola, objašnjava Kociper i to ilustrira podatkom da je nekadašnja Odluka o broju taksista trajala deset godina, ali da je u posljednje dvije godine dva puta mijenjana.
Odluka se može mijenjati

Dakle, ako se Odluka pokaže lošom, ako padne kvaliteta taksiusluga ili se uoče znatnije zloupotrebe - Grad će lako “otvoriti tržište”. U kontroli kvalitete u gradskim je rukama kriterij da svaki novi taksist, ali i sadašnji koji svakih pet godina obnavlja dozvolu, mora imati automobil mlađi od pet godina.

Zanimljivo, gradskom odlukom se taksistima nije uvjetovalo da im automobili moraju imati klima-uređaj. Za kontrolu ove gradske odluke nije nadležan Grad nego dva cestovna inspektora Državnog inspektorata.