Foto: Arhiva
Otkad sam počeo pisati kolumne za ovaj portal, a posebno nakon zadnjih kolumni, učestalo me zovu prijatelji sa svih strana da daju podršku. Zanima ih prvenstveno što me je ponukalo da opet krenem u borbu s vjetrenjačama jer znaju da sam vodio svoje bitke na farmi Bokanjac, u Teniskom klubu Zadar, kao i sa kriminalom u mojoj veterinarskoj struci. Znaju i da me je sve to prilično iscrpilo pa sam na kraju uz pitanje: “Što sve ovo meni treba?“ odlučio da ubuduće gledam svoja posla, izbjegavam probleme i “donkihotovsku“ borbu za opće interese.
I tako su prolazili dani, mjeseci, godine od te moje odluke, gledao sam što se događa oko mene, u sebi sam osjećao neki nemir, neki glas u meni stalno me tjerao da poduzmem nešto. Potiskivao sam taj poriv, vodio sam bitku sa samim sobom, uvjeravao se da i kad bi htio ne bih mogao ništa učiniti, već samo sebi i svojima navaliti probleme na glavu. Osim toga koji je uopće moj interes u tome da istjerujem pravdu, mogu samo nagrabusiti. Kako je odmicalo vrijeme stanje u našem gradu se iz dana u dan pogoršavalo, a glas u meni bivao je sve jači i jači, sve teže ga je bilo ignorirati. Nekako baš dok je ta borba koja je bjesnila u meni bila na samom vrhuncu dogodile su se dvije stvari koje su prelomile moje unutrašnje dileme. Prva stvar je bila pokušaj reketarenja člana moje obitelji od strane lokalne kriminalne hobotnice, a druga, još bitnija, je otvoreno pismo Don Ivana Grubišića u kojem on traži uvođenje etičkih načela u politiku i društvo, objavljuje osnivanje Saveza za građansku i etičku Hrvatsku, te 9 točaka na kojima bi se trebao zasnivati rad Saveza. Rad Don Ivana sam pratio jedan duži period, a tih 9 točaka koje je on objavio u svom otvorenom pismu činilo mi se nešto najsmislenije što je izašlo na Hrvatskoj političkoj sceni uopće.
Priključio sam se radu Saveza, upoznao Don Ivana i mnoge druge samozatajne i skromne ljude blagog pogleda, ljude spremne na vlastitu žrtvu radi općeg dobra. Fascinirala me spoznaja da čovjek koji je cijeli svoj životni vijek proveo služeći drugima i nakon umirovljena nastavlja raditi za dobrobit svog naroda po cijenu najvećih žrtava (zabrana svećeničkog rada), te da uopće postoji čovjek kojemu su nepoznate kategorije “materijalno“ i “osobni interes“. Obuzeo me sram i stid što sam sebično gledao sebe i svoj interes, što sam ušutkavao glas savjesti koji me je uporno pokušavao izvesti na pravi put.
Odlučio sam okrenuti novu stranicu, slijediti glas savjesti i započeti svoju borbu protiv negativnih pojava u društvu, a posebno u našem gradu. Iako sam odluku donio, nisam odmah znao kako ću je provesti u djelo, tu je pomogla jedna sretna okolnost ili providnost kako hoćete. Naime, igrajući “basket“ na Višnjiku upoznao sam tadašnjeg vlasnika portala Zadarsport koji je u to vrijeme non-stop visio na košu. Nekako je gotovo redovito završavao u mojoj ekipi što mi je pričinjavalo veliki problem s obzirom da je dotični vidio samo koš, a nije mu bilo ni na kraj pameti da se previše umara obranom i skokovima, ili da “nedajbože“ napravi koji blok. Iako bi mi po godinama mogao biti skoro sin, morao sam trčati i skakati za sebe i njega što me znalo dovoditi do ludila, ali kako kažu naši stari svako zlo za neko dobro, pa se iz tog našeg poznanstva izrodila i ova suradnja na portalu ZDNews.
Krenule su kolumne, ne opirem se više, prepustio sam unutrašnjem glasu da me vodi, a sva sumnja i sve neodlučnosti su iščezle. Osjećam se sigurno, koncentriran sam, usredotočen i jači nego ikada do sada.
Ispričavam se svima vama, a osobito onima koji su očekivali više od mene, što nisam ostao dosljedan sebi, što nisam ranije reagirao, što do sada nisam koristio mogućnosti koje posjedujem na pravi način. Svojim prijateljima i onima koji to nisu, osobito časnom sucu Babiću koji je svojim likom i djelom najviše utjecao na imidž koji trenutno uživa zadarsko sudstvo i suci, a koji je nekim čudom još davne 2001. godine dobio moj predmet u svoje ruke i osudio me za klevetu zato što sam pokušao ukazati na opasnost za zdravlje i živote ljudi zbog ne obavljanja veterinarskih pregleda, u obrazloženju navevši da se nada kako će ta presuda utjecati na mene da se ubuduće ne ponašam asocijalno, poručujem: VRATIO SAM SE, OPET SAM ONAJ STARI.
