Arhiva

Danas je na Županijskom sudu u Zadru započelo suđenje hladnokrvnom ubojici Zoranu Soriću kojeg se tereti za ubojstvo svoje tadašnje supruge, 37-godišnje Ljubice Filipović. Sorića se, prema optužnici, tereti da je u noći sa 19. na 20. prosinac 2009. godine, u unajmljenom stanu u ulici Benka Benkovića 5a, usmrtio svoju suprugu, zamotao je u deku, stavio u kutiju koju je oblijepio ljepljivom trakom i zavezao konopom, te bacio u kontejner u kojem je par sati prije napravio mjesta izvadivši jedan dio sadržaja, odnosno smeća. Nakon ubojstva očistio je tragove krvi i godinu dana živio kao da se ništa nije dogodilo lažući policiji i Ljubičinoj obitelji da ga je ona napustila, te da ne zna gdje je.

Sorić je u sudnicu ušao nasmiješen i hladan, kao da mu se ne sudi za ubojstvo, a takav je ostao do kraja iako je svjedočenje Ljubičine kćeri i sestre bilo veoma mučno. Prva je na klupu za svjedoke sjela Dolores Filipović, kći pokojne Ljubice, koja je nešto više od pet godina živjela s ubojicom i svojom majkom u Privlaci.

- Majka mi se posljednji put javila nešto prije početka zimskih praznika 2009. godine kad me pitala želim li doći u Zadar kako bi provela blagdane s njom, jer živim s ocem u jednom mjestu nadomak Nove Gradiške. Rekla sam joj da ćemo se još čuti kad mi završi škola, no, to je nažalost bio moj posljednji kontakt s njom. Nakon toga sam je pokušavala dobiti duže vrijeme, a kako nisam nikako uspijevala moja teta i ja smo odlučile nestanak prijaviti policiji, što smo i učinile 5. siječnja 2010. godine. Zoran Sorić me tad nazvao i negodovao što sam prijavila nestanak jer je to navodno trebao učiniti on obzirom na majčino prebivalište u Zadru, a tom prilikom mi je ispričao da ga je moja majka ostavila, te da radi negdje kao striptizeta, što je meni bilo teško za povjerovati – govorila je 18-godišnja Dolores.

Sorić, Ljubica i Dolores su živjeli zajedno od 2002. do 2007. godine i dotad je sve bilo u redu, a onda su počele svađe nakon čega su se Ljubica i Dolores iz Privlake odselile u stan na Novom Bokanjcu. Iako su prekinuli svoju ljubavnu vezu, dotadašnji supružnici su ostali u dobrima odnosima, a Sorić je i dalje navraćao kod njih te iskazivao veliku dozu ljubomore.

- Zvao me stalno na mobitel i raspitivao se o mami, kupovao mi poklone, a ja sam mu na sva pitanja odgovarala i slijepo mu vjerovala jer je poklonima manipulirao mnome. Naravno, bila sam dijete i nisam shvaćala što je to ljubomora, niti sam u njegovim pozivima i zapitkivanju vidjela nekakav problem. Na kraju krajeva, živjela sam s njim pet godina i uvijek se lijepo ponašao i odnosio prema meni, a čak je nakon “nestanka“ moje majke, pod izgovorom da ide u Osijek jer mu sin slavi zaruke što se kasnije ispostavilo kao laž, došao u Novu Gradišku u kuću mog oca, te me izveo na piće i večeru kako bi mi se požalio i izjadao jer je bio “povrijeđen“ što je moja majka otišla i ostavila ga. I tad je došao samo kako bi manipulirao i vidio znam li ja ikakve informacije vezane za cijeli slučaj – govorila je razočarano Dolores.

Sorić je lagao i živio u lažima više od godinu dana, a onda je 4. prosinca 2010. godine priznao ubojstvo, no, ne slaže se sa svim djelovima optužnice jer i dalje tvrdi da je to bio nesretan slučaj.On ju je navodno udario rukom u glavu nakon čega je ona izgubila ravnotežu i udarila glavom o brid drvenog namještaja. Nakon što je Dolores shvatila da joj majke nema, potaknuta mislima da ju je zapravo zauvijek napustila, psihičko stanje joj se pogoršalo, a nakon što je saznala da je Sorić ubio njenu majku počela je trpjeti strašne glavobolje koje je i dan danas prate.

- Kad sam shvatila da je nema i da mi se ne javlja počela sam se samoozljeđivati, pokušala sam i suicid, te sam završila u psihijatrijskoj ustanovi za mlade. Tamo mi je dr. Antić objasnio neke stvari i mnogo mi pomogao, no, kad mi je isnpektor Cindrić rekao da je Zoran priznao ubojstvo počele su me mučiti strašne glavobolje, za koje se kasnije ispostavilo da su na psihičkoj bazi. Zbog glavobolja, ali i cjelokupne situacije još uvijek redovito idem kod psihijatrice koja mi mnogo pomaže, no glavobolje još uvijek imam. Mogu reći da se u ovom trenutku dobro osjećam i da dugo nisam imala problema dok mi za ovaj Božić ubojica moje majke nije poslao čestitku, totalno sam se izbezumila vidjevši ju i nisam bila dobro par dana. Ne shvaćam kako mi može čestitat Božić i Novu godinu nakon što mi je ubio majku i bacio je u kontejner – plačući je rekla Dolores.

Supružnici Sorić su imali psa koji je, prema ubojičinoj obrani, bio povod da zada smrtonosan udarac Ljubici jer je ona udarila psa. Ni s tim se Dolores nije mogla složiti jer je tog psa njena majka željela, i on je zapravo bio Zoranov poklon njoj. Nakon svjedočenja Sorić je htio “porazgovarati“ sa Dolores ali mu sudsko vijeće to nije dopustilo pa je samo rekao par primjedbi uz opravdanje da ju ne želi maltretirati, na što ga je ona plačući priupitala zašto joj je poslao čestitku za Božić ako ju ne želi maltretirati.

- Ako me ne želiš maltretirati zašto si mi onda poslao čestitku nakon svega što si mi učinio? Moja majka nema grob, a meni je još teže živjeti sa spoznajom da leži negdje ispod tona i tona smeća na Zadarskom deponiju rekla je plačući za kraj Dolores.

Sljedeća je na klupu za svjedoke sjela Ljubičina sestra Dubravka Pereković koja se netom prije u sudskom hodniku srušila od muke i slabine pa je izgledala vidno loše. Ispričala je kako i gdje su se Ljubica i Zoran upoznali, a naglasila je i to da je njihov otac odmah rekao da Sorić nije dobar čovjek, te da zbog toga što je otišla s njim u Zadar nije pričao s kćerkom.

- Ja sam Zorana prihvatila jer ako je dobar mojoj sestri dobar je i meni. Svako ljeto sam svoju djecu slala u Zadar kod njih i nikad mi nisu ništa loše rekli o njemu, a naš otac je uvijek govorio da on nije dobar čovjek. Ljubica mi, iako smo dosta pričali preko telefona, nikad nije htjela govoriti o stanju u braku, a znam samo da joj Zoran nije dao da se zaposli već je on bio taj koji se brinuo o svemu – govorila je Dubravka.

Sorić je i kod nje došao pod izgovorom da ide sinu na zaruke te joj ispričao kako ga je Ljubica ostavila.

- Zadnji put sam se sa sestrom čula 10. prosinca 2009. godine, a nakon što smo prijavile nestanak Zoran je došao kod mene u Kosovac i ispričao kako ga je ostavila i otišla s drugim. Tad mi je Zoran bio jako sumnjiv pa sam ostala u kontaktu s policijom do lipnja 2010. godine i svaki naš razgovor prenosila njima. Pričao mi je razne priče, i da živi blizu Rijeke, i da je promjenila identitet, a rekao mi je da nije u redu što je tako otišla jer je puno uložio u nju i Dolores. Ja ne želim nikakvu doživotnu kaznu za njega, ja sam njemu oprostila, samo nek mi u ime svoje djece kaže gdje ju je ostavio jer ja još uvijek mislim da je negdje živa. Nek mi kaže kao Boga ga molim jer ja više ovako ne mogu živjeti, nije ubio samo nju nego i mene – govorila je plačući i naricajući Dubravka.

Na njene upite Sorić je ustao i hladnokrvo izrekao rečenicu koja je svim prisutnima zaledila krv u žilama.

- Kajem se što sam učinio ali morate se pomirit s tim da više nije živa, ja sam se pomirio – bile su riječi hladnokrvnog ubojice.

Na kraju su svjedočili sudski vještaci, forenzičar je rekao da je Sorićeva obrana moguća te da je pokojnu mogao usmrtiti jednim udarcem desne ruke ukoliko je udarila o brid komada namještaja, bez obzira što nema lijevu podlakticu, a psihijatar je pojasnio o kakvom profilu čovjeka se zapravo radi.

- Zoran Sorić je čovjek s pasivno agresivnim poremećajem ličnosti. On se, ukoliko je došlo do udaranja psa, u tom trenutku poistovjetio s psom jer je mnogo puta u životu bio u istoj situaciji, to ga je nagnalo na ljutnju, bijes i sram te je iskalio svu agresiju koja se kroz duži period nakupljala. Nakon što se „ispraznio“, upravo zbog pasivne agresije, nastavio se ponašati najnormalnije i isto tako funkcionirati jer je to odlika ljudi s takvim poremećajem. Pokojna je u njegovim očima imala ulogu svih drugih njegovih progonitelja koji su bili agresivni prema njemu, a iako mu je jasna uloga psa kao ljubimca, u tom trenutku pas je bio samo lik kojeg on mora zaštitit. Sve to traje nekoliko minuta prije i poslije nasilja, a nakon toga on opet zauzima pasivan stav i funkcionira na razini koja bi se mogla klasificirati kao uspješna. Normalno radi, komunicira, skriva tragove, posjećuje obitelj pokojne, ustaje ujutro i ide po kruh, jedini problem mu je taj što je ubojstvom doživio još jednu traumu na koju nije spreman pa gubi kilograme i izgleda sve gore pokušavajući potisnuti sve to - rekao je vještak za kraj.

Na sutrašnjoj raspravi svjedočit će Ljubičin otac i njena nabolja prijateljica.