Don Ivan Grubišić Foto: Slobodna Dalmacija

Prije gotovo stotinu godina, saborski zastupnik bio je i Juraj Tomac (Molve, 17. travnja 1866. - Vojni Križ, 14. ožujka 1930.), katolički prezbiter, ali i gorljivi pravaški političar, koji je klasičnu gimnaziju i teološki fakultet završio u Zagrebu, a zatim se zaredio 1899. godine.

Nakon obavljanja župne službe u Pakracu i Biškupcu, 1910. godine dolazi na mjesto župnika u Vojnom Križu, gdje je i proveo najveći dio života. Između Tomca i Grubišića ima puno razlika.

Tomac je bio svećenik i političar, aktivni član, najprije Čiste stranke prava, tzv. frankovaca, a zatim i Hrvatske stranke prava, prilično radikalan u svojim stavovima, osobito prema hrvatsko-srpskim pitanjima.

Don Ivan Grubišić je u Sabor biran kao predstavnik građanske inicijative, a njegovi su životni i građanski stavovi više okrenuti univerzalnoj dobrobiti čovjeka bez obzira na nacionalnost, dok je kod Tomca prevladavao izraziti nacionalizam.

Ipak, ima i sličnosti: i jedan i drugi imali su problema s Katoličkom crkvom zbog aktivnosti izvan Crkve, a oba su i sankcionirani. Tomac doduše nije bio suspendiran kao svećenik, ali je dobivao ukore, uskraćivala mu se plaća i zabranjivalo služenje misa, a vlasti su ga čak i zatvarale.

Politička propovjedaonica

Tomac je kao katolički svećenik bio saborski zastupnik, i to prvi put 1903. godine. U Hrvatski sabor biran je ukupno pet puta, iako je djelovao kao svećenik političar, a ne kao građanin.

Na te nas je povijesne činjenice uputio Marijan Tomac, poznati agronom iz Zadra, čiji je Juraj Tomac predak, i to u svjetlu odluke splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića koji je suspendirao don Ivana Grubišića zbog toga što je postao saborski zastupnik, pa tako više ne može ispovijedati, propovijedati, slaviti misu te nositi svećeničko odijelo.

- Pitam se zna li Grubišić za župnika Tomca, koji je obavljao svećeničku službu i aktivno djelovao u Hrvatskom saboru u nekoliko saziva - kaže Marijan Tomac, upućujući nas na izvorni znanstveni rad “Župnik Juraj Tomac i vlasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1919.-1923.”, koji je napisao Ivica Miškulin iz Slavonskog Broda.

U radu se, među ostalim, navodi da se Tomac, kada je stvorena Kraljevina SHS, suprotno željama vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj, nije libio korištenja propovjedaonice u političke svrhe.

Kako je središnja misao njegovih propovijedi bila sadržana u protivljenju nametnutim pravilima beogradskog režima (monarhizam i dr.), vlasti su poduzele niz koraka uperenih protiv njegova djelovanja (praćenje, podizanje kaznenih prijava te neke administrativne mjere).

- Katolički svećenik Juraj Tomac je od samih početaka svoje političke karijere bio neraskidivo vezan uz Čistu stranku prava. Od prvog osvajanja saborskog mandata 1897. godine u izbornom kotaru Dugo Selo, preko mandata u izbornom kotaru Biškupec, pa sve do raspada Austro-Ugarske Monarhije, Tomac je konstantni sudionik saborskih zasjedanja u Zagrebu - navodi autor.

U Tomčevim razmišljanjima je više nego primjetno poistovjećivanje katoličkog svećenstva s hrvatstvom, tj. s obranom njegovih prava.

Uvodi i sintagmu “svećenici pravaši - frankovci”, koji su posve odlučni, ako zatreba, “za svoj hrvatski narod proliti i krv, kao što ju i oni Hrvati na ratištu prolijevaju, no ne prolijevaju tu krv za zamusanu, maglovitu Jugoslaviju”.

Čini se da Crkvi ipak nije toliko smetalo što je Tomac kao svećenik bio i saborski zastupnik, kao u slučaju don Grubišića, nego puno više što je propovjedaonicu koristio kao stranačku tribinu, te “zavađao” Crkvu s tadašnjim vlastima.

Današnjoj Crkvi ne smetaju toliko politički istupi svećenika s propovjedaonica, što je čest slučaj, poglavito u predizborno vrijeme. Ali joj smeta “don zastupnik”, iako nije član ni jedne političke stranke.

Tomac nikad nije suspendiran kao svećenik, ali su ga žandari zatvarali, za razliku od Grubišića koji trpi crkvene sankcije.