Kanonsko pravo Foto: Arhiva /
Ovih dana često se pitam živim li u nekom paralelnom svijetu. Ne vjerujem očima što vidim i ušima što čujem. Da mi je prije mjesec dana netko govorio kako će crkveni službenici mahati nekom knjigom, zvanom Kanonski zakonik, kako će se pozivati na pravo i citirati članke tog zakona, rekao bih mu da hitno potraži stručnu pomoć, ali eto takvo što se dogodilo u slučaju umirovljenog svećenika Don Ivana Grubišića. Nadbiskup Barišić i crkva njegovo kažnjavanje opravdavaju nekakvim pravom, zakonima, citiraju nekakve članke tog zakona. Kao što to obično biva s pravom i zakonima, ispada kako se Kanonsko pravo može tumačiti na razne načine.
Tako su se u slučaju fra Tomislava Duke i katoličkog teologa Adalberta Rebića to isto pravo i ti isti zakoni, od strane njihovih pretpostavljenih, tumačili na drugačije načine nego što ih nadbiskup Barišić tumači u slučaju umirovljenog svećenika Don Ivana Grubišića.
Izgleda da s takvim Kanonskim pravom nešto debelo nije u redu ili da ga se nakaradnim tumačenjem zloupotrebljava radi obračuna sa pojedincima unutar crkvenih redova. Jer ako sagledamo činjenice kako su fra Duka i teolog Rebić u vrijeme svog političkog angažmana bili aktivni crkveni službenici i kako su se priklonili jednoj političkoj opciji, tj HDZ-u, a da je Don Ivan svećenik u mirovini te da se nije priklonio ni jednoj stranci, ni jednoj opciji već u Saboru predstavlja narod i bori se za njegova prava i interese ( kao što je to činio i cijeli svoj radni tj. svećenićki vijek), postavlja se pitanje, kako je moguće da su nadređeni fra Duki i teologu Rebiću dozvolili da se bave politikom u interesu i za račun jedne političke opcije tj. stranke i to još u vrijeme dok su bili aktivni u crkvenoj službi, a Don Ivanu se čak ni nakon umirovljenja ne dozvoljavaju da u političkoj areni predstavlja narod i bori se za njegove interese.
Po svemu navedenom ispada da Kanonski zakonik dozvoljava političko angažiranje samo aktivnim crkvenim službenicima sklonima HDZ-u. Pošto mi ta teorija nekako ne drži vodu, pogotovo stoga što je važeći Kanonski zakonik donesen 25.siječnja.1983 g., dakle u vrijeme dok u Hrvatskoj još nije ni bilo višestranačja, a kamoli HDZ-a, sve mi daje na podvalu od strane crkvenih velikodostojnika, kojom se žele riješiti čovjeka koji ih je svojim radom i duhovnošću debelo zasjenio, koji pliva protiv struje ukazujući na nepravde u društvu i samoj crkvi.
Za obračun sa jednim od svojih najboljih sinova crkveni su velikodostojnici iskoristili institut prava i zakona te su, gle čuda, došli u koliziju s evanđeljem koje promovira vrijednosti kao što su ljubav, istina, pravda, poštenje. Jer ako u ovakvoj odluci ima iti malo pravnog temelja, zasigurno nema niti malo pravde, a mi obični vjernici od naših pastira ne očekujemo da nam govore o pravu već o pravdi. Kad budemo htjeli da nam netko tumači pravo i pravne propise otići ćemo kod odvjetnika.
Eto zato se ovih dana gledajući TV i čitajući tisak, gdje se sva sila crkvenih službenika poziva na pravo i propise, a nitko ni u jednoj rečenici ne spominje riječ pravda, koja je jedna od temelja evanđelja i naše vjere, osjećam se kao u nekom snu iz kojeg jedva čekam da me netko probudi.
Jer ako se, Bože nedaj, ovo ovako nastavi što je iduće? Da li će svećenici na oltaru uz Bibliju držati i taj Kanonski zakonik pa će nam s vremena na vrijeme čitati pojedine članke iz njega ?
