Prvi oblici bankarstva sežu daleko u prošlost. Od prve pojave kovanica (u početku zlatnih i srebrnih), bankarstvo svoj procvat doživljava u srednjem vijeku, kada su novac kovali vladari, gradovi itd. Tada je u opticaju bilo više vrsta novca različitih težina i vrijednosti, zbog čega je postojala potreba za razmjenom kovanica, a osobito na velikim sajmovima na koje su dolazili trgovci iz različitih krajeva i sa sobom donosili različit novac. Na tim sajmovima se nalazio i mjenjač, koji bi na klupi (banco), poredao različite vrste novaca i mijenjao novac za novac, ovisno potrebi stranke.

Od tih davnih začetaka pa sve do današnjih dana, način poslovanja kao i uloga bankara u potpunosti su se transformirale, tako su banke postale institucije preko kojih se vodi kompletno novčano poslovanje. Sav novac koji je u opticaju prolazi kroz bankarski sustav. Taj svoj položaj bankari koriste kako bi uz pomoć zakona, koje donose s njima usko povezane političke elite, ostvarile ogroman profit, porobljavale ljude i države te ovladale gospodarskim i prirodnim resursima.

Danas su građani prisiljeni svoje transakcije vršiti preko banke, što banke iskorištavaju do maksimuma i na taj način građane gule do gole kože, naplaćujući im sve moguće usluge (naknada za vođenje računa, naknada za SMS obavijesti, naknada za papirnate obavijesti, naknada za internet bankarstvo…), još bi nam trebali naplaćivati i zrak koji udišemo dok čekamo red u poslovnicama. Koristeći propagandnu mašineriju enormnih razmjera, banke promoviraju potrošački način života - život na dug. Ljudima se nude „povoljni“ krediti sa „povoljnim“ kamatama, a čijim podizanjem ljudi padaju u dužničko ropstvo iz razloga što takve, navodno, povoljne kamatne stope u stvari nisu uopće onolike kolikim ih prikazuju banke. Naime, spomenute kamate su fiksne samo prvih godinu, eventualno dvije, a nakon toga su promjenjive te se mijenjaju kako bankama odgovara. Isto tako, prilikom izračuna kamatne stope ne uzimaju se u obzir interkalarne kamate, troškovi naknade za obradu kredita, kao ni polozi. Ukoliko pak dužnik zakasni sa otplaćivanjem rate, plaća penale, a i troškove opomena za zakašnjenje, koje se naplaćuju i po 100 % višim cijenama od stvarnih troškova. Bankama je omogućeno da daju kredite u stranim valutama (95% kredita je s valutnom klauzulom) i na taj način enormno zarađuju na tečajnoj razlici, za što je najbolji primjer švicarskog franka čiji je tečaj 1.1.2010 g. iznosio 4,91 KN, a danas je 6,15 KN ( u kolovozu je bio 7,16 KN). Kada dužnik poklekne pod svim tim teretom, ( jedan od četiri vjerovnika nisu u stanju otplatiti kredit) koji je nepromišljeno preuzeo na svoja leđa, banke ne snose nikakav rizik već plijene imovinu koja je stavljena pod jamstvo, bez obzira što je možda dužnik otplatio veći dio kredita i što je imovina koju je stavio pod jamstvo višestruko veće vrijednosti od duga ili se naplaćuju od jamaca.

Kada ljudi shvate u koji su žrvanj upali, kada izračunaju kako je suma koju moraju vratiti mnogo veća od one koju su podigli (dvostruko pa i više), tada pokušavaju izaći iz kredita nastojeći ga otplatiti u cijelosti, nakon što na neki način namaknu novac. No i tu postoji kvaka. Naime, plan otplate kredita je takav da prvih nekoliko godina otplaćujete samo kamate, a glavnica ostaje ista, tako da nakon što se započne otplata neisplativo ju je prekidati, a posebno jer se za prekid plaća dodatna naknada.

Osim što su stanovništvo pretvorili u dužničke robove i cijede ga kao limun, banke isto rade i s gospodarstvom. S obzirom da je preko 90% bankarskog sektora u rukama stranaca u njihovom interesu nije da potiču razvoj gospodarstva, koje bi onda konkuriralo onom u njihovim zemljama, već im je jedini interes da iz gospodarstva izvuku što više novca, tako da su u Hrvatskoj kamate na kredite dvostruko i trostruko veće od onih s kojima te iste banke posluju u svojim zemljama.

Ne trebamo daleko ići kako bi smo našli dokaze razornog učinka banaka na gospodarstvo. Jedan od najboljih primjera je upravo gospodarstvo zadarske regije, koje je 80-ih godina bilo najjače u bivšoj Jugoslaviji s najvišim dohotkom po glavi stanovnika, raznovrsnim granama industrije u kojima je bilo zaposleno 16-17 tisuća ljudi (danas 4 tisuće). Od ukupnog profita u SR Hrvatskoj, općina Zadar je sama ostvarivala 20%. S raspadom bivšeg sistema i početkom rata, bankari su zajedno s političarima i podzemljem nanjušili priliku za ekstremno visokim zaradama. Pod krinkom političke nepodobnosti masovno se smjenjuju ljudi sa rukovodećih položaja i na njihova mjesta dovode podobni, čija je jedina zadaća da u interesu pojedinih skupina opljačkaju privredne subjekte, koji su zapošljavali i po nekoliko tisuća radnika. Njihova uloga bila je više socijalna nego profitabilna, iako većinom nisu poslovali u gubitku. Paralelno s pljačkom, ista se poduzeća zadužuju kod banaka, gdje banke upisuju hipoteku na svu njihovu imovinu (uglavnom vrlo vrijedne nekretnine), a osiguranje je po nekoliko puta veće od vrijednosti danog kredita. Ti privredni subjekti se na ovaj način uništavaju u rekordno kratkom roku, a profitiraju svi – banke, političari, podzemlje, svi osim radnika, koji ostaju na ulici i postaju socijalni slučajevi. One rijetke preostale firme koje nisu ugašene na ovaj način, jer ih je bilo isplativije i dalje eksploatirati ili preuzeti, pa preprodati strancima, također su u igri banaka, političara i podzemlja, pale u ruke raznoraznih mutnih tipova, čiji je milje znatno bliži kriminalnom nego gospodarskom, te su samo sjena onog što su nekad predstavljale.

Dakle, banke nisu naši prijatelji, niti će riješiti naše novčane problema - upravo suprotno. Njihovi službenici proučavaju naše račune, štednju, naše potrošačke navike. Mi smo meta njihove propagande, a sve s ciljem da nas navuku u svoju klopku, da postanemo robovi koji će raditi za njih. One guše i iscrpljuju naše gospodarstvo. Dok se kriznim porezom građanima uzelo 2,8 milijardi kuna, ne samo da banke nisu oporezivane već su ostvarivale rekordne profite. Njihova dobit je od 2001godine sa 894 miliona kuna skočila na 4,6 milijardi 2008 godine, što znači da je rasla po prosječnoj godišnjoj stopi 60% ! Samo u prvoj polovici ove godine dobit svih banaka u Hrvatskoj iznosila je 2,54 milijarde kune, što je 14,4% više nego u prošloj godini ! Tako, dok svi mi stenjemo pod teretom krize bankari nemilice pune svoje džepove, oni profitiraju čak i kod osobnih bankrota ili bankrota poduzeća, uvijek se prvi naplaćuju (razlučno pravo), njihova dobit je ogromna, a rizik ravan nuli.

Ovakvo poslovanje bankama su omogućili političari, koje bankari drže u šahu jer su nepotrebno prezadužili državu, a banke posjeduju velike količine državnih obveznica ( na kojim također odlično zarađuju), kao i zbog privatnih aranžmana koje imaju sa bankama
( provizije, krediti... ). Političari su izglasali i potpisali zakone koje su napisali bankari ali o političarima i njihovim zlodjelima, koje su učinili protiv vlastitog naroda i države, više drugi put.
Što možemo učiniti da se obranimo i oslobodimo od bankarskih krvopija ?

Iluzorno je očekivati da možemo dovesti do promjene sustava, pogotovo dok imamo predstavnike koje smo mi izabrali, a oni predstavljaju i zastupaju interese krupnog kapitala. Moramo djelovati pojedinačno, svatko za sebe. Ukoliko smo u mogućnosti bilo bi dobro da: -ugasimo sve račune na bankama ili im barem smanjimo broj na minimum
- ne koristimo kartice koje nam banke stavljaju na raspolaganje već plaćamo gotovinom
- steknemo samodisciplinu, ograničimo potrošnju, kako nikad više ne bi ulazili u dozvoljeni minus na tekućem
- postojeće kredite po mogućnosti zatvorimo ili smanjimo maksimalnim mjerama štednje, a nove više ne podižemo već štedimo za planirane investicije
- ne štedimo u bankama, jer time samo jačamo i bogatimo one koji sustavno pljačkaju i rade na našem porobljavanju. Osim toga, naš novac u bankama nije siguran jer kada nastupi ozbiljna kriza ili propast neke banke, prvi potez vlasti biti će da onemogući pristup građana bankama (sjetite se slučaja stare devizne štednje).

Ne očekujem da ćemo time ugroziti poslovanje banaka ali učiniti ćemo pravu stvar za nas i našu obitelj, skinut ćemo okove i krenut ćemo putem oslobođenja. Možda našim primjerom osvijestimo i druge, možda postanemo gruda koja će pokrenuti lavinu.