Pavle Marčinković Foto: Luka Gerlanc / VOX Glas Zadra
Srijeda, 9. veljače 2011. je datum koji je već sada ušao u povijest zadarske, hrvatske i svjetske košarke. Podsjetimo, za one koji se ne sjećaju, u utoriak je David pobijedio Golijata. Zadarsko srce pobijedilo je svu slavu, moć i prestiž kojim se diči Košarkaši klub Cedevita. Momčad vrijedna nekoliko milijuna eura poklekla je pod najezdom napaljenih Zadrana koji su svoje srce ostavili na parketu i pokazali da vrijede, te da se na njih može i mora računati. U polufinalu kupa Krešimira Ćosića, radi blokade računa od strane bivšeg igrača Zadra, Vladimera Boise, HKS Zadru nije dozvolio da utakmicu s Cedevitom odigra u punom sastavu, pa su tako pravo nastupa imali samo igrači koji su registrirani prošle sezone ili prije toga.
Zadrani su nastupili u pomlađenom sastavu: Marko Car, Ivan Batur, Šime Olivari, Pavle Marčinković (kapetan) i Miro Bilan, dok su ih s klupe bodrili petorica juniora, Banić, Mujagić, Ivanov, Rutar i Bučaj te kadet Škara. S tribine su imali podršku starijih igrača koji nisu imali pravo nastupa, bili su to redom: Downey, Ivanov, Brown, Mason, Dundović, Longin i Pelczmann. Utakmica je krenula, Zadar se dobro držao u prvoj dionici susreta, a trener Tiho Bujan nije napravio niti jednu izmjenu, dok je s druge strane, Aco Petrović naveliko rotirao. Da ne prepričavamo tijek utakmice, osvrnimo se samo na posljednju minutu utakmice. Pri rezultatu 79-81 za Zadar, Marino Baždarić pogodio je tricu za preokret, 82-81 za Cedevitu. Onda je loptu u svoje ruke uzeo Marko Car, do kraja utakmice ostalo je petnaestak sekundi. Car je uspio proći pored dvojice igrača Cedevite po strani, te je loptu dodao Ivanu Baturu koji ulazi u reket, te sa zvukom sirene pogađa za 82-83 i Zadar se našao u finalu kupa Krešimira Ćosića!
Zadrani su odigrali u istom sastavu svih 40 minuta, a nakon utakmice trener Bujan kazao je kako je time-out-e koristio kako bi odmorio svoje igrače, kazao je i kako ostale juniore nije mogao uvoditi u igru jer nisu znali akcije! Dakle, jedna od najboljih zadarskih priča, nakon one iz 1986. kada je Zadar usred Zagreba osvojio prvenstvo svladavši europskog prvaka Cibonu, ponovno je ispričana, i opet su u glavnoj ulozi Zadrani. Pavle Marčinković odigrao je maestralno u oba smijera, Šime Olivari krvavo se borio s najjačim igračima Cedevite, bio je odličan, baš kao i Marčinković i Batur u napadu. Ivan Batur odigrao je također, baš kao i svi igrači, vrhunsku utakmicu. Ostat će zauvijek zapisano da je upravo Batur sa zvukom sirene iz kupa izbacio Acu Petrovića i njegovu Cedevitu. Lavovska borba trojice Zadrana, naravno, uz veliku pomoć Cara i Bilana urodila je plodom, konačno su Zadrani i svi oni kojima je Zadar u srcu vidjeli da 'zadarska dica' mogu i moraju igrati više, da se na njih može i mora računati bez obzira na sve.
U finalu bez šanse za Batura i Marčinkovića
I onda je došlo finale, utakmica sa Zagrebom. U međuvremenu se Boisi isplatio dio duga i on je povukao tužbu, pa je Zadar mogao nastupiti u punom sastavu. Ni o toj utakmici nećemo puno razglabati, ali dojma smo da Marčinković i Batur (Olivari se ozlijedio, pa nije mogao nastupiti u drugom dijelu), koji su svojim fenomenalnim igrama u polufinalu zaslužili više minuta u igri – to nisu dobili. Trener Zadra, Tiho Bujan opravdavao se na pressici nakon utakmice kako su Batur i Marčinković bili umorni, no danas malo tko uzima zdravo za gotovo.
Pljuska Olivariju, Marčinkoviću i Baturu?
Sve u svemu, mladi Zadrani su pokazali da se na njih može i mora računati, pokazali su da znaju igrati košarku te da mogu i žele ginuti za boje svoga kluba. No, hoće li uistinu oni biti ti igrači kojima bi trener Zadra trebao vjerovati više, možda i više nego sadašnjim stožernim, starijim igračima, teško je za povjerovati. Teško je to za povjerovati i iz razloga što je upravo danas u Zadar doveden novi igrač na probu, Mirza Ahmetbašić. Mirza je rođen 1987. godine, i prema riječima sportskog direktora KK Zadar, Branka Skroče, igra na pozicijama 1-2, a prema riječima igrača koji su s njim trenirali, radi se o igraču koji igra i na poziciji krila. Kakva bi ovo samo šamarčina bila Šimi Olivariju, Pavlu Marčinkoviću i Ivanu Baturu, naravno, ukoliko Ahmedbašić potpiše za Zadar. Kada će konačno ljudi u klubu shvatiti da Zadru treba još jedan teški centar, a ne igrač koji će uzimati dragocjene minute gore navedenim zadarskim igračima koji su zaslužili svoju priliku?
