Drago Marić Foto: 057info

Hrvatsko narodno kazalište Zadar jučer je bilo ispunjeno tugom i ponosom. Pjesma "Dvanaesti anđeo", koju je napisao Romeo Santini, bila je uvod u večer sjećanja na Hrvoja Ćustića, nogometaša Zadra koji je 3. travnja 2008. godine zemaljsku domovinu zamijenio nebeskom. Hrvojeva obitelj, suigrači i uprava najdražeg mu Nogometnog kluba Zadar, predstavnici Tornada, izaslanstvo HNS-a, brojni prijatelji ili jednostavno svi oni koji ga se sjećaju - svi su sinoć željeli samo jedno - zahvaliti Hrvoju. Poseban doprinos obilježavanju druge obljetnice Hrvojeve smrti dala je navijačka udruga Tornado koja je izdavač knjige "Sjećanje na Hrvoja". Priređivač knjige i njen urednik je Drago Marić, a Bernard Paleka potpisuje recenziju.

Večer sjećanja počela je minutom šutnje, a potom su se predstavnici institucija i priređivača knjige kratkim govorima sjetili ovoj sjajnog mladog čovjeka. Dječaka, kako ga je nazvao kolega Paleka.

- Knjiga nije pokušaj stvaranja mita ili legende o Hrvoju jer je on to već postao - rekao je Branko Katić, predsjednik prvoligaša sa Stanova, kluba koji je dao veliki doprinos projektu, plod kojeg je sinoć predstavljena knjiga. U knjizi su na 112 stranica prikazani novinski članci i fotografije te svjedočanstva Hrvojevih suigrača, trenera...

Zorislav Srebrić, glavni tajnik HNS-a govorio je o Hrvoju - reprezentativcu.

- Hrvoje je bio član mlade reprezentacije, a bio je i na širem popisu A selekcije. Ponosni smo što smo takvog igrača i čovjeka imali u našoj nacionalnoj selekciji. Hrvoje je svijetli primjer u povijesti hrvatskog nogometa - podvukao je Srebrić.

Josip Pantalon, iz udruge Tornado, podsjetio je da se zadarski navijači na svakoj utakmici sjećaju Hrvoja. Uvijek u 24. minuti.

- Tako će uvijek biti dok je Tornada i zadarskih navijača - rekao je Pantalon nakon čega se oglasio i Tornado koji je u tom trenutku skandirao "Hrvoje Ćustić - zadarsko srce!".

Posebno emotivan bio je govor Drage Marića, urednika knjiga, koji je jedva govoreći pročitao uvodnik koji je napisao za knjigu. Kolega Marić posebno je zahvalio Hrvojevim roditeljima, Marini i Svetku te bratu Domagoju.

- Hrvojeva obitelj na krajnje plemenit i dostojanstven način primila je najteži udarac u ljudskom životu - smrt svog djeteta - teškim je riječima govorio barba Drago.

Dvije godine. Već dvije godine, dragi Hrvoje.

- Hrvoje će uvijek živjeti s nama. Čovjek ne umire dok ga se sjeća barem jedna živa osoba.

Tako je svoj govor zaključio Branko Katić. Mi bismo još dodali: Hrvoje, počivaj u miru nebeske vječnosti.

Dvanaesti anđeo