KOLUMNA - Ivica Jurić: "Pet godina rada Giussepea Giergije"
Piše: Ivica Jurić
Objavljeno 4.5.2009 u 23:32


Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


Zadarsport.com / Sjećam se, kao da je jučer bilo, 23. lipnja 1965. godine, kolo prije kraja prvenstva Zadar ima 2 boda više od Olimpije koja mu dolazi u goste. U gradu od tridesetak tisuća stanovnika, 6.000 ljudi se sakupilo u Jazinama (pod vedrim nebom) i još bezbroj njih po krovovima starog Kazališta lutaka, doma avijacije, okolnim stablima i bedemu.

Bio je to praznik jednog sporta koje je za mnoge na ovim prostorima još uvijek bio nepoznanica. Lokalni kroničar je tada zabilježio slijedeće: Veliku igru pokazao je Pino Giergia, nije mu bilo ravnoga, zasjenio je velikog Ivu Daneua i bez pretjerivanja se može reći – prvi naslov državnog prvaka u Jazine je donio, samo jedan i jedini, neponovljivi Pino Giergia. Ne samo zbog 35 koševa koliko ih je postigao, nego zbog cjelokupne maestralne izvedbe na samoj utakmici i tijekom cijele sezone. Nakon toga isti scenarij s istim glumcem u glavnoj ulozi (istina uz veliku pomoć Krešimira Ćosića, još jedne legende koja je za života proživljavala istu golgotu, i da je živ ista bi mu sudbina bila namijenjena) ponavljao se 1967, 1968, pa i 1974 i 1975. Bila su to vremena: Animals-a, Beatles-a, Elvisa Presley-a (a samo oni koji su odrasli uz takve veličine danas mogu postavljati kriterije), vrijeme prvih rebatinki, prvih japanki, prvih šuškavaca, bilo je to vrijeme paštete, ali one refužo iz masnog papira. Bio je to početak ponosa i slave Zadarske košarke. Danas, 44 godine kasnije, čovjeka koji je ovom gradu i ovom klubu (KK Zadar) dao neizbrisiv pečat i upisao ga u košarkašku kartu svijeta, neki moderni barbari, koji tada nisu bili ni rođeni, proglašavaju lupežom, košarkaškom neznalicom i u stilu svojih predaka, nakon neviđene hajke, miču ga sa funkcije koju je više nego uspješno obnašao skoro 5 godina.

Uspješnost u sportu se može mjeriti samo osvojenim trofejima, sve ostalo je samo alibi za neuspješne. Po tom kriteriju mandat Pina Giergie na mjestu sportskog direktora može se ocijeniti više nego uspješnim, u 4 godine 5 trofeja, to je jedino mjerilo i jedina prava istina. Ali tu istinu iskompleksirani lokalni šarlatani koji su se pojavili u vidu fantomske komisije ne priznaju. Oni tekuću sezonu ocjenjuju neuspješnom, upirući prstom u sportskog direktora i generalnog menadžera kluba, iako su i sami bili zavaljeni u fotelje uglednih članova U.O. koji je na svakome koraku podmetao nogu istom sportskom direktoru/generalnom menadžeru, dok u isto vrijeme nisu odrađivali onaj svoj osnovni zadatak koji ih je doveo na te pozicije – napuniti proračunsku kesu.

Svoj nerad i nesposobnost možeš zamaskirati jedino ako prozoveš drugoga, to su stare prokušane metode. Šef struke je na početku ove sezone sastavio momčad za koju su i oni najveći skeptici priznali da će se prošetati do glavnog cilja, a on je bio Euroliga. Ali, što to vrijedi kada je klub pun dežurnih minera, kojima je glavni cilj dignuti sve u zrak. Unutrašnji neprijatelj je ipak najopasniji, a on je u ovome klubu još odavno mutirao, pojavivši se ove sezone u smrtonosnom obliku.

Običnom iskrenom navijaču, politika ovog kluba godinama je punila glavu vanjskim neprijateljem, dok se je u isto vrijeme umrežila s tim istim neprijatelje. Srećom, ovaj put su maske konačno pale, a glavni akteri su razgolićeni, a onaj najveći naivac je konačno zaključio da je plan uništenja krenuo iznutra. A kada miner zna gdje treba staviti 'čiket', onda se kuća ruši kao od šale.

Politika kojoj svi tepaju je kraljica noći, još jednom je u ovo predizborno vrijeme raširila noge i poigrala se s neiskusnim mušterijama (navijači), znajući da će masovni orgazam potrajati taman onoliko koliko joj bude potrebno. Za uspješnu predigru im je ponudila jedino što ih u ovom momentu može uzbuditi, a to je odrubljivanje glave osobi za kojom su sami izdali potjernicu, a grupni vrhunac bi trebali doživjeti za dvadesetak dana na izborima.

Nakon toga će umorom savladane mušterije (navijači) zbaciti sa sebe i po tko zna koji put s njima obrisati pod. A kada te iste mušterije (navijači), opijeni slavom dokazane muškosti , napokon dođu k sebi, shvatit će sa kakvom rugobom su spavali, ali bit će im kasno, njihovog Zadra više neće biti. Posramljeni, ali s obećanjem za novu avanturu na koji će čekati 4 godine, oteturati će se u nemirnu Zadarsku noć.



ZadarSport on Facebook
Copyright © ZadarSport 2007-2011