KOLUMNA - Petar Vanjak: "Pet godina rada Giussepea Giergije"

Piše: Petar Vanjak

Objavljeno 4.5.2009 u 23:28

/ „Nemam neki poseban komentar, a vjerojatno je da me smjenjuju zbog mojih uspjeha proteklih godina, jer su u mojem mandatu, zajedno sa svima s kojima sam surađivao, osvojena dva naslova prvaka i tri Kupa Krešimira Ćosića.“ Tim je riječima završio svoju karijeru u KK Zadar kao sportski i generalni direktor, uz Krešu Ćosića najveća igračka legenda Kluba, Giuseppe Pino Giergia. Pet trofeja u četiri godine, dovođenje nekolicine igrača koji i danas čine okosnicu ekipe, prelazak KK Zadar iz legendarnih Jazina u novu dvoranu na Višnjiku, igranje Final Foura NLB lige u prošloj sezoni i Final Eighta Uleb Cupa ove sezone, sve je to postignuto za vrijeme Pina Giergie kao generalnog i sportskog direktora.

I veliki dio tih uspjeha je njegovo djelo, i veliki dio ovoga KK Zadar je ostvario zahvaljujući njegovom radu.
Amerikanci imaju izvrsnu frazu za one ljude koji Pina Giergiu vide ovako… zovu ih “innocent bystanders.“ Na sreću, ili na žalost, kako već tko uzme, većina zaljubljenika u košarku i većina navijača i dugogodišnjih pratitelja zbivanja u i oko KK Zadar ne spadaju u skupinu ljudi obuhvaćenih ovom sintagmom „nevinih promatrača“, oni pak vrlo dobro znaju i drugu stranu medalje i druga ne toliko pozitivna djela Giuseppea Giergie. Reći će neki, ništa od toga nije istina, sve su to naklapanja s ulice, sve su to namještene priče i podmetanja jer mentalitet Zadra ne može podnijeti veličinu i uspjeh kakav u sebi utjelovljuje gospodin Giergia.

Pa, idemo ih onda i poslušati. Zanemariti sve te priče, zanemariti riječi bivših i aktualnih igrača KK Zadar koji su u ugodnom okruženju i prijateljskom druženju otkrivali neke ružne pojedinosti. Zanemarimo kao nedokazive priče o razlozima odlaska Jakova Vladovića prije koju sezonu, zanemarimo razloge dolaska igranja pa i odlaska Siniše Štembergera zanemarimo i nazovimo ih opskurnima video inserte i filmove iz „kućne radinosti“ Coreya Brewera, zanemarimo činjenicu da je Juby Johnson godinama primao manje novaca nego što mu je ugovorom bilo zajamčeno, a nije se radilo o kašnjenju plaća, zanemarimo i ovogodišnji famozni ugovor Damira Rančića, telefonske razgovore jednog bivšeg igrača Zadra koji sada igra u inozemstvu (ime i prezime igrača poznato Petru Vanjaku) u kojima pita prijatelja „a koliko ide njemu, a koliko ovome drugome“, zanemarimo i niz drugih pojedinosti. Naime, te su stvari, činjenice i riječi, nedokazive, one spadaju u „priče.“ Makar, čovjeku dođe pa da se upita a zašto se ovako nije pričalo o drugim sportskim direktorima, zašto ne postoji nijedna ovakva priča o bilo kojem od posljednjih nekoliko predsjednika KK Zadar.

Pa zar u gradu Zadru postoji toliko mržnje prema liku i djelu Pina Giergie da se išlo toliko daleko da se bivše i sadašnje igrače nagovaralo da govore neistine o njemu i podvaljivalo mu svakojake stvari i to manirama i metodama najuspješnijih filmskih špijuna. Ili, pak se radi o nekakvim zabludama, čudnovatom obliku svojevrsne bolesti koja je zahvatile sve navijače i pratitelje KK Zadar koji su si ove priče umislili. Ili je pak i najsmisleniji i najlogičniji odgovor zapravo i točan odgovor. No, taj odgovor, neki ne žele priznati, neki će ga nijekati do smrti, neki će ga zanemarivati, a ona većina kojoj taj odgovor i zaključak smeta ne će ga smjeti javno napisati i objaviti.

Okrenimo se zato činjenicama i potezima Giuseppea Giergie kao direktora KK Zadar, onima s druge strane medalje koje su poznate, javne i dokazive, a koje mu ne idu u prilog i bacaju sjenu na njegov rad. Naime, prije sada već pet godina, kad je dolazio na mjesto generalnog direktora, tada još na funkciji u jednoj košarkaški ne baš poznatoj državi, Giergia je govorio o Uleb Cupu kao drugorazrednom natjecanju nedostojnom Zadra. Najavljivao je da će kao direktor u svom četverogodišnjem mandatu uvesti Zadar u Euroligu i da će Zadar s njim kao direktorom biti stabilan član te iste Eurolige.

U svojim beskrajnim besjedama u razgovorima s novinarima koje su uvijek započinjale „kada sam ja osvajao i igrao“ objašnjavao je kako KK Zadar nema i ne može imati proračun jednog Reala i/ili CSKA, ali može se okrenuti dugogodišnjem kvalitetnom radu s mladima i potpisivati ugovore s kvalitetnim igračima na više godine i tako stvarati temelje svog uspjeha. Samouvjeren i nadasve siguran u sebe i svoj plan sa istaknutom samohvalom i samouzdizanjem u svakoj riječi koju bi izustio Giergia je najavljivao moderni i stabilni, jaki europski Zadar. I od cijele priče što je napravio? Na dugogodišnje ugovore je potpisao samo Jubya Johnsona i Todora Gečevskog, a svi ostali potpisivali su na jednu godinu, ili čak i manje.

Rad s mladima je toliko u svom programu zanemario da je u jednom navratu očito iznerviran pitanjima o mladim igračima rekao: „hoćemo li mi biti KK Zadar ili KK Naša dica“ ; trenere iza kojih je i on prilikom potpisa uvijek stajao naglašavajući kako su upravo oni pravi izbor je mijenjao kao na traci, a na upite o pojačanjima i proširenju broja igrača u rosteru, tzv. "široj klupi“ je upućivao na stolare iz zadarskog zaleđa. Javno se nije volio s Aleksandrom Petrovićem, a svoj netrpeljivost prema njemu u zadarskim kafićima izražavao je rječnikom neprimjerenim ni kočijašima, a kamoli osobi koja obnaša funkciju direktora.

Program treninga i rada je vraćao u sedamdesete godine tvrdeći da Klubu nije potreban kondicijski trener, a skauting kao jednu od temeljnih djelatnosti svakog iole dobrog Kluba je potpuno izbrisao, pa je tako umjesto prijedloga skauta za igrače uvijek uzimao one koje bi mu njemu poznati menadžeri predložili, a takvi su nerijetko dolazili nakon što bi prošlu ili pretprošlu sezonu propustili zbog ozljede.

No, neke je stvari ipak napravio. Omogućio je posao jednom od svojih sinova koji je za velike iznose napravio i održavao Internet stranicu, a o uspjehu tog projekta dovoljno govori činjenica da je stranica nakon više mjeseci neodržavanja ugašena. Svojski se potrudio da mu plaća naraste za 100% u jednom mandatu,a jednaku povišicu dobio je i njegov sin koji radi s mladim igračima KK Zadar i to na njegov prijedlog. Negdje bi to nazvali sukobom interesa, u Zadru za vrijeme Giergie normalnim, zakonitim i racionalnim ponašanjem.

Na kraju, uzevši u obzir i jednu i drugu stranu medalje, ostaje nam da ocijenimo četverogodišnji mandat Pina Giergie. Pet trofeja, igranje i dalje Uleb Cupa, gotovo ništa ostvareno iz njegovog prvotnog plana…možda je najbolji zaključak upravo njegove riječi kojima je objasnio svoju smjenu…nemam neki poseban komentar.

ZadarSport on Facebook

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.