Lakrdija na hrvatski način! - Zadarski Sportski Portal

Traži se stručnjak za fizičku spremu, kodnog imena kondicijski trener

Lakrdija na hrvatski način!

Piše: Petar Vanjak

Objavljeno 18.9.2008 u 0:46

/ Poznaje li itko u Hrvatskoj termin bazičnih priprema? Vjerojatno većina. No zna li itko što taj termin znači i kako ga primjeniti u praksi. Možda jedna ili dvije osobe. Ovako, na prvu loptu pada mi na pamet Miljenko Rak. A iza njega? Nitko, nitko...baš nitko. Naravno uz isprike eventualnim velikim stručnjacima za fizičku pripremu, ako sam ih izostavio ili ih se nisam sjetio. Makar mislim da takvih nema. A, mutatis mutandis, ako ih nema u sportu, nema ih ni u košarci.

I to je istina. Ma koliko tužna i neprihvatljiva bila. Jer za postati stručnjakom za fizičku pripremu ti zaista nije potreban talent. Pa čak ni puno odricanja u vidu učenja nekoliko stotina ili tisuća stranica stručne literature. Potreban je samo i isključivo rad. No, i onaj maleni broj spremnih za rad i za učenje i stjecanje iskustava i prenošenje novih metodologija rada nailazi na neočekivani otpor od strane klupskih čelnika. Jer njima, bili oni bivši košarkaši, ili politički stavljeni na funkciju predsjednik, direktora ili nekog trećeg je potpuno stran pojam trenera za fizičku spremu.

Sad će prosječan čitatelj ili košarkaški poznavatelj reći da pišem 'nonsense'. Jer, pa zna se da svaki Klub ima trenera za fizičku pripremu. Da, i to je istina. Ima trenera, ali nema Trenera. Ne, nije lapsus, nije se slučajno uključio Caps lock na tipkovinici. Zaista postoji razlika između trenera i Trenera. Jer treneri samo poznaju sistem fizičkih priprema, treneri su oni kojima se svatko može mješati u njihov posao, treneri su oni koji su plaćeni do 20 000 kuna mjesečno, što za Zadar, Cibonu ili Split je zaista niska plaća. A tko su onda Treneri.

To su stručnjaci, ljudi u poslu deset, dvadeset ili više godina, koji imaju znanje i konstantno upijaju nove podatke i nove metodologije rada, Treneri su osobe koje od košarkaša rade fiziči moćne strojeve spremne odigrati na vrhunskoj razini svih 40 minuta, koliko jedna utakmica traje. To su oni, plaćeni šesteroznamenkastim ciframa, gotovo jednako ili više kao i prvi treneri Kluba. Zapravo da vam slikovito približim - trener je Ivan Pudar, Robert Jarni, Ivan Sunara, Petar Popović, a Trener je Fabio Capello, Alex Ferguson, Phil Jackson, Ettore Messina...

Da, znam, sad će isti onaj prosječni gledatelj košarke se upitati: Pa što će nam Messina za 10 000 eura mjesečno, kad možeš imati Sunaru za 10 000 kuna? Možda manje zna, ali ne ćeš mi ti važnosti fizičke pripreme, ne ćeš mi ti razlike u stručnosti i nastupu kad ideš tjerati igrače da trče nekoliko kilometara u šumi u krugu. Ili u dvorani izvode samoubojstva? Na žalost, Vašu dragi forumaši i čitatelji portala, a i moju potpuno isto razmišljaju i sportski direktori, predsjednici, uprava i glavni treneri Klubova. Oni svi fizičkim priprema pridaju važnost toliku da je drže nužnim zlom i tako se odnosu prema njoj.

I onda usred sezone govore o nedovoljnoj širini klupe ili fizičkom padu krajem treće četvrtine. A nitko se ta pitanja i te probleme nije sjetio postaviti u predsezoni. Jer nisu fizičke pripreme samo trčanje u krug i ona lakrdija od sedam dana u Delnicama ili Bjelolasici koja se naziva visinskim pripremama, a na kojoj se pojave sedmorica igrača i četiri juniora.

Ne, gospodo, fizičke pripreme traju do osam do dvanaest tjedana uz srednju do veću opterećenost ili šest do osam tjedana visoke opterćenosti sportaša - košarkaša. Sastoje se od visinskog dijela priprema u svrhu povećanja plućnih kapaciteta, od tri treniga dnevno. Rano jutarnji u sedam, trčanje i istezanje, a nakon jutarnjeg obrok, novi trening od 10 do 13 sati. Posljepodnevni treninzi su u 6 do 8. I onda nema bježanja sa priprema u diskoteke, noćne klubove ili slično. Jer košarkaši nakon toga padaju s nogu i jedva čekaju krevet.

Nakon toga slijedi jačanje i povećavanje mišićne mase, a u posljednoj fazi uvode se specifična opeterećenja i polagano uvođenje lopte u trening. Tako se to radi u Španjolskoj ili recimo Francuskoj. Tamo su ti Treneri plaćeni visoko, puno, ali i zasluženo. Uz sve to, njima su osigurani uvjeti za rad, a cjenjeni su od uprave i rukovodećih ljudi kluba.

Zato ova hrvatska priča ispada još i smješnija. Igrači potpisuju ugovora kojima nisu obvezani doći na pripreme, visinske pripreme se prtvaraju u lakrdiju ili se odbacuju kao nepotrebne, kao i trčanje i nabijanje kilometraže izvan dvorane, specifične vježbe i opterećnja ni ne postoje u vokabularu trenera, a direktori ili predsjednici žustro mašu rukama i s gnušanjem odbacuju ideje o anagržmanu kondicijskih Trenera. Jer što će ti nepotrebne skupe stvari, a uz to svatko može igračima reći: "Ajmo sad šest krugova u parku."

Dragi moji forumaši i čitatelji portala do kod se ova stvari ne promjene, ni uz najbolji igrački kadar ne možemo ni mi, a ni Split ni Cibona, ni Zagreb očekivati respektabilne europske rezultate. Sport i svijet su dalkeo odmakli, a naši stručnjaci tapkaju još negdje u mraku košarke iz sedamdesetih.

ZadarSport on Facebook

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.